Kažem, uz Božiju pomoć: Preporučuje se spominjanje imena Allaha, neka je uzvišen, na početku abdesta; jer od Ebu Hurejre , rekao je : «Nema namaza onome ko nema abdest, i nema abdesta onome ko ne spomene ime Allaha na njemu», u Mustadraku 1: 246, i ispravio ga, i odabrane hadise 1: 303, i Džami' at-Tirmidhi 1: 38, i Sunen al-Kubra 1: 82. I od Ebu Sa'ida el-Hudrija , rekao je : «Nema abdesta onome ko ne spomene ime Allaha na njemu», u Sunen ad-Darimi 1: 187, i Musned Abda ibn Hamida 1: 285. A ono što se time želi reći jeste negacija vrline i savršenstva: kao u njegovoj rečenici : «Nije vjerovjesnik onaj koji spava sit, a njegov komšija je gladan», preneo je El-Hakim u "Mustadraku" 4/184. Jer nije rečeno da je time postao nevjernik, već se želi reći da nije na najvišim stepenima imana, tako i ovdje, nije rečeno da nije u abdestu koji ga oslobađa od nečistoće, već se želi reći da nije u potpunom abdestu, a to je abdest koji donosi nagradu. To podržava ono što je prenio ad-Darakutni od Ibn Omara, neka je Allah zadovoljan njima, u podignutom obliku: «Ko se abdesti i spomene ime Allaha na svom abdestu, biće čist za njegovo tijelo, a ko se abdesti i ne spomene ime Allaha na svom abdestu, biće čist za svoje dijelove». I nosili smo to na ovaj način; da bismo se čuvali od ukidanja knjige na osnovu jednog prenosioca, jer općenito u ajetu o abdestu, podrazumijeva se postizanje čistoće bez spominjanja; zbog postizanja pranja i brisanja. Poglej: El-Binaja 1: 133, i Ed-Durru-l-Muhtar 1: 74. I Meraki-l-Falah str. 104, i Durar al-Hukam 1: 10, i El-Vekaya str. 80, a Allah zna najbolje.