Ova predaja je zabilježena u Muslima u njegovom sahihu, i ona spada u kategoriju zastrašivanja, i ne treba je shvatiti doslovno. Ono što se želi reći je da onaj ko ode vraču i upita ga, a ne povjeruje mu, neće imati nagradu za svoju molitvu četrdeset dana, ali to se ne računa; kao što je rečeno u Allahovoj riječi: (Zaista Allah prima samo od bogobojaznih), jer je neophodna bogobojaznost za prihvatanje, a ovo djelo je daleko od bogobojaznosti. Međutim, ako ga upita vjerujući u njegovu istinitost i misleći da zna nevidljivo, on postaje nevjernik; jer je porekao nešto što je jasno potvrđeno Njegovom riječju: (Reci: Niko na nebesima i na Zemlji ne zna nevidljivo osim Allaha) (An-Naml: 65), i u hadisu: ((Ko ode vraču ili gataocu i povjeruje mu, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu)).