Prvo: Govor, čak i nenamjerno ili u snu; jer izravno ono što nije ispravno u namazu kvari ga, bilo da je to namjerno ili nenamjerno, malo ili mnogo: kao što su jelo i piće; od Muavije ibn al-Hakama, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ova namaz ne može biti ispravan uz bilo kakav ljudski govor, to su samo zikr, takbir i učenje Kur'ana", u Sahihu Muslima 1: 381, i u Sahihu Ibn Huzejme 2: 35, i u Sahihu Ibn Hibana 6: 23. Od Zejd ibn Erkama, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Mi smo razgovarali u namazu, čovjek bi razgovarao sa svojim prijateljem dok je bio pored njega u namazu, sve dok nije objavljena: (I stojte pred Allahom ponizni) Al-Baqarah: od ajeta 238, pa nam je naređeno da šutimo i zabranjeno je razgovarati", u Sahihu Muslima 1: 383. Drugo: Selam: Ako neko da selam iz namaza da bi izašao, njegov namaz se kvari ako je namjerno rekao selam, a ako je selam nenamjerno, to ne kvari; jer je selam od zikra, pa se u nenamjernom slučaju smatra zikrom, a u namjernom se smatra govorom, a ako je selam dao nekoj osobi dok je u namazu, njegov namaz se kvari, bilo da je to namjerno ili nenamjerno. Treće: Uzvraćanje na selam uopšte: to kvari namaz, bilo da je namjerno ili nenamjerno; jer uzvraćanje na selam nije od zikra, već je to govor i komunikacija, a govor kvari, bilo da je namjerno ili nenamjerno; od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Bili smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa me je poslao u neku potrebu, vratio sam se dok je on klanjao na svom jahalici, i okrenuo je lice prema drugoj strani, pa sam mu dao selam, ali mi nije odgovorio, a kada je završio, rekao je: "Nije me spriječilo da ti odgovorim osim što sam klanjao", u Sahihu Muslima 1: 384, i u Sahihu Buharija 1: 407. Četvrto: Jecanje, uzdasi i uzdisaji: jecanje se sastoji u tome da kaže: "Ah, ah", a uzdasi se sastoje u tome da kaže: "Oh", sve to kvari namaz, osim ako je bolesna osoba koja ne može da se suzdrži od jecanja i uzdaha; jer je njeno jecanje tada kao kihanje ako se u njemu izgovore slova; od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zadihanju u namazu se smatra govorom", u Musannefu Ibn Abija Šejbe 2: 67, i Musannefu Abdul Razaka 2: 189, a lanac prenosilaca je ispravan. Poglej: I'la'u sunen 5: 51. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Zadihanju u namazu se smatra govorom", u Musannefu Abdul Razaka 2: 189. Peto: Plakanje glasno zbog bola ili nesreće: osim ako je plakanje zbog nečega vezanog za ahiret: kao što je plakanje zbog spominjanja Dženneta ili Vatre, tada ne kvari namaz; jer je to plakanje koje ukazuje na povećanu poniznost, a to je cilj namaza, pa se može smatrati zikrom ili dovom; od Abdullaha ibn Šekhira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Vidjeo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja i u njegovoj prsima je bio zvuk kao zvuk kotla od plakanja", u Sahihu Ibn Hibana 3: 30, i u Mustadraku 1: 396, i u Musnedu Ahmeda 4: 25, i u Šu'bi imana 1: 481.
Šesto: Kašljanje bez izgovora: ako nije bilo izazvano, a u njemu se izgovaraju slova, to kvari njegov namaz; jer je govor ono što se izgovara, a ako je bilo izgovoreno iz izgovora, jer je bilo izazvano, namaz mu se ne kvari; zbog nemogućnosti izbjegavanja toga. Sedmo: Izgovaranje "Jerhamuk Allah" (Allah ti se smilovao) kada neko kihne; jer to spada u međusobne razgovore među ljudima. Osmo: Odgovor na lošu vijest sa strpljenjem - da kaže: "Uistinu, mi smo Allahovi i uistinu, Njemu se vraćamo" - i odgovor na dobru vijest sa hvalom, i čuđenje sa subhanallah i la ilahe illallah - a ako ne odgovori, i želi da mu stavi do znanja da je u namazu, ne kvari; od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslao me je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je išao prema Benu Mustalik, pa sam došao do njega dok je klanjao na svom jahalici, pa sam mu razgovarao, a on mi je rukom pokazao: ovako, zatim sam mu opet razgovarao, a on mi je rekao: ovako, a ja sam ga čuo kako uči, klimajući glavom, a kada je završio, rekao je: "Šta si uradio s onim što sam te poslao, jer me nije spriječilo da ti govorim osim što sam klanjao", u Sahihu Muslima 1: 383. Deveto: Otvaranje prema svom imamu: dok otvaranje prema svom imamu ne kvari namaz onoga koji otvara i imama, a ako otvori nakon što je imam pročitao onoliko koliko je dopušteno u namazu, ili prešao na drugi ajet, to je ispravno, iako je bolje ne otvarati ovdje; od Ibn Omara, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je namaz u kojem je učio, pa se zbunio, a kada se okrenuo, rekao je Ebu Ubejd: "Da, pa šta te spriječilo da otvoriš prema meni?", u Sunenu Bejhekija 3: 212, i u Musnedu Šamijana 1: 437, i u Velikom mu'đemu 12: 313, a njihovi prenositelji su pouzdani kao u Mu'jam al-Zawa'id 1: 169. Poglej: I'la'u sunen 5: 56. Od Alija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Ako te imam zamoli da mu se pridružiš, onda mu se pridruži", u Musannefu Ibn Abija Šejbe 1: 417, a hafiz je to potvrdio u Tahlisu 1: 284. Od Ibn Mes'uda se prenosi da je rekao: "Ako se imam zbuni, nemoj mu uzvraćati, jer je to govor", rekao je Hejthemi u Mu'jam al-Zawa'id 2: 69: Prenosi ga Taberani u Velikom mu'jamu, a njihovi prenositelji su prenositelji ispravnog hadisa. Deseto: Učenje iz mushafa; jer uzimanje iz mushafa je učenje vani, i to kvari namaz, bilo da je mushaf u rukama ili na stolu, i bilo da je klanjač prevrtao stranice ili je to radio neko drugi; od Ibn Abija Ufe, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Došao je čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: O Božiji Poslaniče, ne mogu naučiti Kur'an, pa me pouči onome što mi je dovoljno iz Kur'ana, rekao je: "Reci: Subhanallah, Alhamdulillah, La ilahe illallah, Allahu ekber, i nema moći ni snage osim s Allahom", u Sahihu Ibn Hibana 5: 116, i u Sunenu Ebu Davuda 1: 220, i u Velikom Sunenu Bejhekija 2: 381, što ukazuje na to da onaj ko ima Kur'an treba da pročita ono što mu je olakšano, a ako ne može da nauči i zapamti onoliko koliko je dopušteno u namazu, preći će na zikr sve dok ne bude sposoban, i niko od imama, koliko znamo, nije rekao da je obavezno učiti iz mushafa, pa ako bi bilo dozvoljeno učiti iz mushafa u namazu i ne bi kvarilo namaz kao što neki tvrde, to bi bilo obavezno za onoga ko nije sposoban za pamćenje; jer je sposoban da čita iz drugog načina koji mu nije nedostupan, a prelazak na zikr je samo nakon što se utvrdi nesposobnost za učenje iz mushafa, pa je jasno da učenje iz mushafa nije učenje koje čini namaz ispravnim. Jedanaesto: Dova za ono što se traži od ljudi, kao što je: "O Allahu, oženi me tom i tom, ili daj mi hiljadu dinara", to kvari namaz ako je prije tešehuda, a nakon tešehuda ne; jer su suštinski ljudski govori nakon tešehuda ne kvari namaz, pa kako bi bilo nešto što mu je slično. Dvanaesto: Jelo i piće; jer su suprotni namazu, i nema razlike između namjerno i nenamjerno, sve to kvari namaz; jer je stanje namaza podsjećajuće; jer je u obliku koji se protivi uobičajenom; zbog obaveze čistoće, i ikhrama, i poniznosti, i okretanja prema Kibli, i prelazaka iz stanja u stanje uz izostavljanje izgovora koji je: kao dah, i sve to u kratkom vremenu, pa je jelo i piće daleko, pa se ne može izuzeti. Trinaesto: Svaki veliki posao: a pravilo velikog posla koji kvari namaz je ono što posmatrač zna da onaj ko ga radi nije namaz. Dok je mali posao, što je suprotno velikom, izuzetak, i ne kvari namaz; jer se njegov izvor ne može izbeći; jer u životu postoje pokreti koji nisu od namaza, naravno, pa je oprošteno ono što nije mnogo i ne ulazi u granice onoga što se može izbeći, zbog toga se u njemu izjednačavaju namjerno i nenamjerno; od Ebu K'atade, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dok je nosio Umamu, kćer Zajnab, kćer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu al-As ibn al-Rabi'a, pa kada je ustao, nosio ju je, a kada je se sagnuo, stavio ju je", u Sahihu Muslima 1: 385, i u Sahihu Buharija 1: 193. Od Aiše, radijallahu anhu, prenosi se da je rekla: "Spavala sam između nogu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok su moje noge bile prema Kibli, pa kada se sagnuo, dodirnuo me je, pa sam povukla noge, a kada je ustao, ponovo sam ih ispružila", u Sahihu Buharija 1: 192, i u Sahihu Muslima 1: 367, a dodirivanje je dodirivanje ili stiskanje vrhovima prstiju. Poglej: Al-Bahr 2: 8-9, i Fath Bab al-'Inaya 1: 301, i Rad al-Muhtar 1: 414.