Kažem, uz Božiju pomoć: post je uslov za ispravnost obaveznog itikafa; što se tiče dobrovoljnog, nije; od Aiše, neka je Allah zadovoljan njome, se prenosi: «Sunnat za onoga ko itikaf čini je da ne posjećuje bolesnika, ne prisustvuje dženazi, ne dodiruje ženu, niti ima s njom bliskost, i ne izlazi zbog potrebe osim onoga što je neophodno, i nema itikafa osim uz post, i nema itikafa osim u džamiji koja okuplja» u Sunen Abu Davuda 2: 333, i Sunen al-Bajhakija 4: 321, i Musannef Abdul Razaka 3: 168, i slično se ne zna osim po predaji, i nije preneseno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, itikafio bez posta, a da je to bilo dozvoljeno, učinio bi to kao pouku o dozvoljenosti. I od Aiše, neka je Allah zadovoljan njome, se prenosi: rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: «Nema itikafa osim uz post» u Mustadraku 1: 606, rekao je Tehanovi u I'la'u sunen 9: 177: i njegov lanac prenosilaca je ispravan prema osnovama koje je spomenuo Sijuti u hutbi Kenzul-‘amal, i Sijuti je to ispravio u Džami'u saghir. I rekao je Kasim ibn Muhammed i Nafi, oslobođen Ibn Omera, neka je Allah zadovoljan obojicom: «Nema itikafa osim uz post, Allah Uzvišeni u svojoj Knjizi kaže: {I jedite i pijte dok vam se ne razazna bijela nit od crne nit iz zore, zatim dovršite post do noći, i ne približavajte se ženama dok ste u itikafu u džamijama} Al-Baqarah: 187, jer Allah je spomenuo itikaf uz post». I zato, ako je neko dao zavjet da itikafi postom, obavezan je da itikafi postom, a da to nije uslov, ne bi mu bilo obavezno, kao kada bi zavjetovao da itikafi dajući sadaku od deset dirhema; a to je zato što zavjet ne može biti ispravan osim ako je od iste vrste obavezan cilj; jer rob ne može postavljati uzroke niti propisivati pravila, već može obavezati sebe onim što mu je obavezno od Allaha, a nije obavezno ostati sam osim u okviru ibadeta kao što je sedenje u tešehudu. I zato, post je suzdržavanje od jela, pića i bliskosti, a zatim je jedan od stubova posta suzdržavanje od bliskosti uslov ispravnosti itikafa, tako da je i drugi stub, a to je suzdržavanje od jela i pića, jer su oba jednaka u tome da su stubovi posta, pa ako je jedan od stubova uslov, tako je i drugi. Pogledaj: Tejbin 1: 348, i Bada'i as-sana'i 2: 109, i Al-Mabsut 3: 116, a Allah najbolje zna.