Kažem, uz Božiju pomoć: to je da se klanja namaz na kraju svog vremena i da se čeka namaz koji dolazi nakon njega i da se klanja na početku njegovog vremena. Na to se oslanja postupak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u džematu, jer je klanjao podne na kraju svog vremena, a ikindiju na početku svog vremena, kao i magreb i večernji namaz. Tako postaje skupni postupak, a ne vrijeme; jer je Aisha, radijallahu anha, rekla: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na putu odgađao podne i unaprijedio ikindiju, odgađao magreb i unaprijedio večernji namaz", u objašnjenju značenja djela 1: 164, i Musned Ahmed 6: 135, a lanac prenošenja je dobar. Poglej: I'la as-sunan 2: 85. A od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao podne i ikindiju zajedno u Medini bez straha i putovanja. Rekao je Abu Zubair: Pitao sam Saida zašto je to učinio, a on je rekao: Pitao sam Ibn Abbasa kao što si ti mene pitao, a on je rekao: Htio je da ne opterećuje nikoga od svoje zajednice", u Sahih Muslim 1: 490, i to se ne može desiti osim u slikovnom džematu. Poglej: Tebyin al-haqa'iq 1: 89, a Allah zna najbolje.