Ismijavanje poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je otvoreni i jasni kufr. Uzvišeni Allah kaže: (A ako ih upitaš, sigurno će reći: "Samo smo se zabavljali i igrali." Reci: "Da li se Allahu, Njegovim ajetima i Njegovom Poslaniku rugate?")[Tevbe:65]. A onaj ko psuje poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ako je musliman, on je otpadnik i treba ga ubiti, ako se ne pokaje, prema konsenzusu. Kaže sudija Ejjad: "Ummet se složio da se ubije onaj ko omalovažava poslanika među muslimanima i ko ga psuje." I kaže Ibn Mundhir: "Složili su se obični ljudi znanja da onaj ko psuje poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zaslužuje smrt." A od dokaza za to je Njegova riječ, Uzvišeni: (Zaista, oni koji vrijeđaju Allaha i Njegovog Poslanika, Allah ih je prokleo na ovom i na onom svijetu i pripremio im sramotnu kaznu... Prokleti, gdje god ih zateknu, bit će uhvaćeni i ubijeni.) [El-Ahzab:57-61]. Ovi ajeti ukazuju na njegov kufr i smrt. I Njegove riječi, sallallahu alejhi ve sellem: "O skupino muslimana, ko će me osloboditi od čovjeka koji mi je donio vijest o njegovom zlostavljanju moje porodice? A Allahu, nisam znao o mojoj porodici osim dobro. ... Tada je ustao Sad ibn Muaz... i rekao: Ja, o Allahov Poslaniče, oslobađam te, ako je iz plemena Evs, ubijam ga, a ako je iz naših braće iz plemena Hazredž, ti naređuješ, a mi ćemo uraditi tvoju naredbu..." u Sahihu Buhariju 4: 1517. Riječ Sada ibn Muaza, radijallahu anhu, je dokaz da je ubijanje onog ko vrijeđa poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo poznato među njima i da je to odobrio poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i nije to negirao, niti mu je rekao da nije dozvoljeno ubiti ga. I od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, se prenosi: "Jedan slijepac imao je ženu koja je psovala poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vrijeđala ga, pa ju je on opominjao, ali se ona nije prestajala, i on ju je grdio, ali se ona nije smirivala. Kaže: Kada je došla jedna noć, ona je počela psovati poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vrijeđati ga, pa je uzeo nož i stavio ga u njen stomak i pritisnuo na nju, te ju je ubio. I između njenih nogu je pao dijete i uprljao ono što je bilo krvlju. Kada je osvanuo, ispričao je to poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je okupio ljude i rekao: "Zaklinjem se Allahom, ko je uradio ono što je uradio, neka ustane!" Pa je ustao slijepac, probijajući se kroz ljude, dok nije sjeo pred poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "O Allahov Poslaniče, ja sam njen muž, ona te je psovala i vrijeđala, pa sam je opominjao, ali se nije prestajala, i grdio sam je, ali se nije smirivala, a imao sam s njom dva sina poput bisera i bila mi je suputnik. Kada je bila noćas, počela je psovati tebe i vrijeđati te, pa sam uzeo nož i stavio ga u njen stomak i pritisnuo na nju dok je nisam ubio." Tada je poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zar ne svjedočite da je njena krv bezvrijedna?" u Sunenu Ebu Davuda 2: 533, i u Mustadraku 4: 394, i u Sunenu Darakutnija 3: 112, i u Velikom Mu'đemu 11: 351, i u Velikom Sunenu Bejheki 7: 60, i u Tefsiru Kurtubija 8: 76. A pošto je otpadnik zaslužuje smrt prema konsenzusu i očiglednim tekstovima, među kojima je Njegova riječ, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga." u Muvatti'u 3: 324, i u Sahihu Buhariju 6: 2537, a onaj ko psuje je otpadnik koji mijenja svoju vjeru, kao što je u Napomeni vladarima 1: 294-296. Međutim, ako se pokaje nakon toga, njegovo pokajanje će biti prihvaćeno; jer se većina imama slaže da se prihvata pokajanje otpadnika, i da se ubistvo odgađa zbog islama; i zato što je razlog za ubijanje onog ko psuje poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kufr, a ne samo psovanje, jer psovanje je poseban kufr koji spada pod općenito: "Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga", a značenje "ubijte ga" je: dok god je on onaj koji mijenja svoju vjeru; ako se obrati islamu, razlog za ubistvo nestaje.