Ispiranje vodom je lijep običaj ili preporučeno; jer je to, sallallahu alejhi ve sellem, uradio jednom, a drugi put ostavio, ali je nakon njegovog vremena postalo sunnet prema konsenzusu ashaba: kao što su teravije; jer se prenosi od grupe ashaba, među kojima su: Ali, Muavija, Ibn Omer i Hudžejfe ibn El-Jeman, radijallahu anhum: da su se ispirali vodom nakon korištenja kamenja, sve dok nije rekao Ibn Omer: "Radili smo to i našli smo to lijek i čistoću", pa je pranje vodom bolje; jer je čistoća koja se njome postiže potpunija. A od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu: "Uistinu, Poslanik Allah, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je s mladićem koji je imao posudu, on je bio među nama mlađima, pa ju je postavio, a zatim je otišao na drvo, pa je Poslanik Allah, sallallahu alejhi ve sellem, obavio svoju potrebu, a izašao je prema nama nakon što se isprao vodom", u Sahihu Muslima 1: 227. A od Alija ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu: "Uistinu, oni su se ispirali, a vi se prljate, pa slijedite kamenje i vodu", u Sunen Al-Bajhakija 1: 106, i u Atrak Abu Jusufa 1: 7, i u Musannefu Ibn Ebi Šejbe 1: 142. A od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao je: "Poslanik Allah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ova ajeta je objavljena ljudima iz Kube (u njemu su ljudi koji vole da se čiste, a Allah voli one koji se čiste)', rekao je: 'Oni su se ispirali vodom, pa je ova ajeta objavljena o njima'", u Sunen Et-Tirmidhija 5: 280, i Sunen Ebu Davuda 1: 58, i Sunen Ibn Madže 1: 128, ali dodatak da slijede kamenje i vodu prenosi El-Bazzar od Zuhrija iz hadisa Ibn Abbasa sa slabim lancem prenosilaca, kao što je u Tehrižu Ahaditha El-Ihja 1: 295, i pogledaj: El-Deraja 1: 95, i Nasb El-Rajaja 1: 485. Poglej: El-Mabsut, 1/ 9-10, i Bada'i El-Sanai, 1/ 21, i El-Inaya, 1/ 215, a Allah zna najbolje.