Kažem, uz Božiju pomoć: voda koja se pomiješa sa čistom tečnošću ima četiri stanja: Prvo: Ako tečnost nema svojstvo koje se protivi vodi po boji, ukusu ili mirisu: kao što je korištena voda: tada se uzima u obzir prevlast težine, ako se dva litra korištene vode pomiješa sa jednim litrom čiste vode, nije dozvoljeno obaviti abdest niti kupanje s njom, a ako su jednaki u težini, uzima se u obzir pravilo slabijeg kao mjera opreza, tako da nije dozvoljeno obaviti abdest niti kupanje s njom. Ova procjena prevlasti važi i ako se korištena voda baci u čistu, ili ako se čovjek u nju uroni, ili ako uroni ruke ili noge; jer se od nje koristi samo ono što se skine s tijela ili što dotakne tijelo, a to je u odnosu na ostatak vode malo. Drugo: Ako tečnost ima jedno svojstvo: kao što je voda od bundeve ili lubenice, jer njena voda se ne razlikuje od čiste vode osim po ukusu, ako se to svojstvo pokaže, ona postaje čista, ali ne čisti od nečistoće, tako da je dozvoljeno ukloniti stvarnu nečistoću s njom, ali nije dozvoljeno obaviti abdest niti kupanje s njom. Treće: Ako tečnost ima dva svojstva: kao što je mlijeko koje ima dva svojstva: boju i ukus, a nema miris, ako se pokaže jedno svojstvo, ona postaje čista, ali ne čisti od nečistoće, tako da je dozvoljeno ukloniti stvarnu nečistoću s njom, ali nije dozvoljeno obaviti abdest niti kupanje s njom. Četvrto: Ako tečnost ima tri svojstva: kao što je ocat koji ima boju, ukus i miris, ako se pokaže jedno svojstvo, to ne škodi, ali ako se pokažu dva svojstva, ona postaje čista, ali ne čisti od nečistoće, tako da je dozvoljeno ukloniti stvarnu nečistoću s njom, ali nije dozvoljeno obaviti abdest niti kupanje s njom. Pogledajte: Maraki al-Falah, str. 26-27, i Hašija al-Tahṭawi na Marakiju, str. 19-20, i Bada'i al-Sanai', 1/16, i al-Ikhtiyar, 1/20, i al-Lubab, 1/18-19, i al-Hadiya al-'Alaiya, str. 39-40, a Allah najbolje zna.