Kažem, uz Božiju pomoć: namjera u abdestu je sunnet i nije uvjet za ispravnost abdesta, pa ispravnost abdesta ne zavisi od namjere; jer je nagrada vezana za namjeru, što je općeprihvaćeno, pa se mora odrediti nagrada, ili odrediti nešto što obuhvata nagradu, poput: pravila djela prema namjerama. Ako se nagrada odredi, to je očito, a ako se odredi pravilo, ono je dvostruko: svjetovno kao što je ispravnost, i ahiretsko kao što je nagrada, a ahiretsko je namijenjeno saglasno. Ove riječi se ne mogu primijeniti na čiste ibadete; jer je cilj njihova nagrada, pa ako su lišeni cilja, ne mogu imati ispravnost; jer nisu propisani osim kao ibadeti, za razliku od abdesta, koji nije namijenjena ibadet, već je propisan kao uvjet za dozvolu namaza, pa ako je lišen cilja - tj. nagrade - prestaje biti ibadet, ali to ne znači da prestaje biti ispravan. Jer abdest, ako je lišen namjere, ostaje ispravan u smislu da je on ključ namaza, kao što je rekao ﷺ: "Ključ namaza je čistoća, a njegovo zabranjivanje je tekbir, a njegovo dozvoljavanje je selam", u Sunen Tirmiziju 1: 9, 2: 3, i u Mustadraku 1: 223. I zato što je voda po svojoj prirodi sredstvo za uklanjanje i čišćenje, njeno korištenje dovodi do postizanja čistoće čak i bez namjere; jer priroda stvari ne može se odvojiti od nje: kao što je vatra, njena priroda je spaljivanje, ona sagorijeva ako nađe mjesto koje može sagorjeti, i niko ne kaže da se njegova brada ne može zapaliti vatrom ako ne namjerava: kao što je hrana i voda, jer njihovo korištenje dovodi do zadovoljenja i sitosti bez pridruživanja nečega drugog. I zato što nas je Allah, dž.š., naredio da činimo abdest, a to je pranje i brisanje, i svaka od njih je poseban izraz za poznato značenje, a to je prolijevanje i dodirivanje, i u njima nema ničega što ukazuje na namjeru, pa je postavljanje namjere kao uvjeta dodatak tekstu, a to nije dozvoljeno po analogiji i prenosu jednog. To je zato što je abdest uvjet za namaz, a uvjeti se uzimaju u obzir prema njihovom postojanju bez obzira na to da li su postojali s namjerom, pa su postali poput truda prema džumi u smislu da su oba sredstva, a zatim trud na bilo koji način koji se može iskoristiti za obavljanje džume, tako je i abdest za namaz, kao i u drugim uvjetima: kao što su čišćenje odjeće, mjesta, i pokrivanje stida, jer se namjera ne zahtijeva ni u jednom od njih, za razliku od tejemuma jer je njegova priroda zagađena, a ne čista, pa zahtijeva namjeru. Pogledaj: Šerh al-Wikaya str. 82-83, i Fath Bab al-Inaya 1: 55, a Allah zna najbolje.