Kažem, uz Božiju pomoć: Da, smijeh onoga ko se moli, budan, koji se klanja i pada na čelo, poništava abdest. Smijeh je ono što se čuje njemu i njegovim komšijama, bilo da su mu zubi vidljivi ili ne. On kvari i abdest i namaz, bilo da se smije namjerno ili nenamjerno, bio on u abdestu ili u tejemmu. Međutim, ne poništava čistoću kupanja. Što se tiče smijeha: to je ono što se čuje njemu, a ne njegovim komšijama, on kvari namaz, ali ne abdest. A što se tiče osmijeha: to je ono što se ne čuje njemu niti drugima, on ne kvari ni namaz ni abdest. Analogija je da smijeh ne bude smetnja u namazu, ali smo napustili analogiju; zbog onoga što je prenio Darakutni u svojim Sunenima od Enesa, neka je Allah zadovoljan njime: "Poslanik Allah, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je s nama, pa je došao jedan slijepac, pa je stao na mjesto gdje je bila prljavština, pa je pao, pa se neki od naroda nasmijao, pa je Poslanik Allah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio onome ko se nasmijao da ponovi abdest i namaz." I od Ebu Elijasa, neka je Allah na njega milostiv: "Jedan slijepac je pao u bunar, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je sa svojim drugovima, pa se nasmijao onaj ko je klanjao s njim, pa je naredio onima koji su se smijali da ponove abdest i namaz." U Sunenima Bejhakija velikog 2: 252, i Musannef Abdurrazaqa 2: 376, i Musannef Ibn Abija Šejbe 1: 341, i Mursal Abudavuda str. 75, i El-Kamil 3: 167, i Tarekh Džurdžana 1: 405, a Leknavi je rekao nakon što je naveo puteve hadisa o smijehu: Ovi hadisi su potkrijepljeni, a prenosi o smijehu jasno ukazuju na poništavanje abdesta smijehom. Ko želi da se detaljno upozna sa hadisima o poništavanju abdesta smijehom, neka pogleda "Hesese o poništavanju abdesta smijehom" od Leknavija, i I'laul Sunen 1: 132-144, Allah najbolje zna.