Post je potpun; jer sama namjera nije dovoljna u propisima šerijata dok se ne poveže sa djelom. Kao što je prenio Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Zaista je Allah oprostio mojoj ummeti sve što im duše potajno misle, sve dok ne progovore ili ne urade to." U Sahihu Ibn Hibana 10: 178, u Musnedu 1: 1: 195, u Musnedu Ebu Avane 1: 76, u Sunen Nasai 3: 360, i u Musnedu Tijalisi 1: 322. Ovde, namjera za iftar nije povezana sa djelom, i time se pokazuje da namjera posta nije poništena namjerom za iftar; jer je namjera posta namjera koja je povezana sa djelom, pa se ne poništava namjerom koja nije povezana sa djelom. Osim toga, namjera je uslov za uspostavljanje posta, a ne uslov za njegovo održavanje; zar ne vidiš da post ostaje i kada se spava, zaboravi ili se zanemari, kao što je navedeno u Bada'i as-Sanai 2: 92.