Vjernici bi trebali oslanjati se na to u određivanju vremena namaza i drugih ibadeta, što je za njih najsigurnije; kako bi se spriječila konfuzija i zbunjenost među običnim ljudima u njihovom ibadetu i sumnje u propise njihove vjere. Hafiz Ibn Hadžer je rekao u Fethu-l-Bari 2: 42: ((Pad sunca označava vrijeme akšama, a nije tajna da se to odnosi na situaciju kada između zalaska sunca i posmatrača ne postoji prepreka)), misli se na planinu ili naselja ili nešto drugo, a to se može ostvariti samo u pustinji, a ne u naseljenim mjestima. Tako se pokazuje da samo posebni ljudi koji su se time bavili i naučili, mogu prepoznati izlazak zore i zalazak sunca, jer im je potrebna pustinja bez planina ili naselja, ili more kako bi horizont bio neometan pred posmatračem. Ova situacija nije dostupna običnim muslimanima; stoga su nadležni organi formirali komisije od stručnjaka koje su regulisale vremena i izradile kalendare "ruznamate" za određivanje vremena namaza i ibadeta. Što se tiče onoga što neki obični ljudi sada rade, oslanjajući se na sebe u određivanju zalaska sunca tako što prekidaju post samo zato što sunce nije vidljivo, bez prethodnog znanja i učenja, to predstavlja veliku drskost prema propisima vjere; jer bi time mogli prekinuti post prije zalaska sunca, čime bi poništili svoj post i doživjeli tešku prijetnju, kao što je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ((Dok sam spavao, došla su mi dvojica ljudi, uhvatili su me za ruke i odveli me na strmu planinu, rekli su mi: popni se, i kada sam bio na sredini planine, čuo sam jak zvuk, pa sam upitao: šta su ti zvuci? Rekli su: to je urlanje stanovnika vatre, zatim su me odveli i vidio sam ljude obješene za pete, razderanih usta, iz kojih je tekla krv, pa sam upitao: ko su ti? Rekli su: to su oni koji prekidaju post prije nego što im je dozvoljeno.)) u Sahihu Ibn Habana 16: 536, i u Mustadraku 1: 595, i Sunenu Nesai 2: 246. Imam El-Mundziri je rekao u Targhibu i Tarhibu 2: 22: ((To znači da prekidaju post prije vremena iftara)).