To je obavijest između ezana i ikameta, bilo da se radi o "Haj na uspjeh", ili "Kada je namaz ustanovljen", ili "Namaz, namaz", ili kašljanjem, ili pozivom, ili nečim drugim. Izraz tethwib se koristi za frazu: "Namaz je bolji od sna"; od Anasa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Tethwib je bio u namazu ujutro kada je mujezín rekao: "Haj na uspjeh", rekao je: "Namaz je bolji od sna"", u Šerhu ma'ani al-efar 1: 137. Od Bilala, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne tethwibite u bilo kojem namazu osim u namazu u zoru", u Sunenu Tirmiziju 1: 378, rekao je šejh Šuajb: I prenosi ga Ahmed 6: 14, i Bejheki 1: 424 putem Ebu Isreila od al-Hakama, a lanac prenosilaca je slab zbog slabosti Ebu Isreila i prekida, ali u ovom kontekstu postoji što ga jača od Ebu Muhdure kod Ebu Davuda 500, i u njemu: "Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njemu: "Ako je jutro, reci: "Namaz je bolji od sna, namaz je bolji od sna"", i to je ispravio Ibn Hibban 289. Od Anasa se prenosi: "Od sunneta je kada mujezín u ezanu za sabah kaže: "Haj na namaz, haj na uspjeh", da kaže: "Namaz je bolji od sna"." Prenosi ga Darakutni str. 90, i Bejheki 1: 423, i ispravio ga Ibn Huzejma 386, i Bejheki. Bejheki prenosi 1: 423 putem Ibn Ajlana, od Nafija, od Ibn Omara, koji je rekao: "Prvi ezan nakon "Haj na namaz", "Haj na uspjeh": "Namaz je bolji od sna" se ponavljao dva puta", i to je ocijenio dobrim hafiz u Telhisu 1: 201. Završava se iz fusnote Tehzib al-Kamal 3: 83, preporučuje se mujezinu u zoru da tethwib između ezana; jer je to vrijeme sna i nepažnje, kako bi se ljudi probudili i prisustvovali džamiji. Imam Marghinani u Hidayi 1: 41 kaže: "Ovo je tethwib koji su uveli učenjaci Kufe nakon što je prošlo doba ashaba, radijallahu anhum; zbog pojave lijenosti u pitanjima namaza", od Ebu Bekra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Izašao sam s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na namaz u zoru, i nije prošao pored nijednog čovjeka a da ga nije pozvao na namaz, ili ga nije pokrenuo nogom", u Sunenu Ebu Davuda 1: 22, a kasniji učenjaci su preporučili tethwib za sve ljude u svim namazima; kada su vidjeli pojavu lijenosti i nepažnje u svim namazima, tethwib se čini da bi se povećala zajednica, osim u namazu akšam; jer je u njemu mržnja prema sjedenju između ezana, pa bi tethwib u njemu bio besmislen, ostaje na onome što je bilo u osnovi. Poglede: Al-Wiqaya Q9/A, i Minh al-Ghaffar u Šerhu Tanwir al-Absar Q1: 50/A, i Džami al-Rumuz u Šerhu al-Nakaya 1: 78, i Hašija al-Tahatawi na al-Durr al-Muhtar Šerh Tanwir al-Absar 1: 186, i Durar al-Hukam Šerh Gharar al-Ahkam 1: 56, i Šerh Ebu al-Makarim na al-Nakaya Q26/A, i Šerh Ibn Malika na Al-Wiqaya Q23/A, i Kamal al-Daraya u Šerhu al-Nakaya Q34/B, i Rad al-Muhtar na al-Durr al-Muhtar 1: 261.