Njegova molitva je bila dozvoljena uz zabranu; jer je od Ukbe ibn Amira el-Džuhenija, radijallahu anhu, preneseno: ((Tri vremena u kojima nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da molimo ili da sahranjujemo naše mrtve: kada sunce izlazi i počinje da se pojavljuje, dok ne poraste, kada sunce stoji na zenitu dok ne počne da se naginje, i kada sunce zalazi dok ne zađe)), u Sahihu Muslima 1: 568, u Musnedu 2: 424, u Sahihu Ibn Hibana 3: 348, u Sunenu Tirmizija 3: 348, i u Sunenu Ebu Davuda 3: 208. I od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, preneseno je: ((Svedočili su mi ljudi koji su mi dragi, a najdraži među njima je bio Omer, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio molitvu nakon zore sve dok sunce ne zasija i nakon ikindije sve dok sunce ne zađe)), u Sahihu Buharija 1: 211. Pogledaj: Meraki el-felah str. 186-187.