U svakom konju koji je miješan sa mužjacima i ženama, koji se pase, obavezan je dinar, ili četvrtina desetine njegove vrijednosti kada dostigne iznos nisaab, pa je vlasniku na izbor da li će dati dinar zlata za svaki konj – što odgovara 5 grama – ili će procijeniti njegovu vrijednost i platiti četvrtinu desetine - tj. 2.5% od njegove vrijednosti -; tako je od Sa'iba b. Jezida, radijallahu anhu, rečeno: ((Vidjeo sam oca kako procjenjuje konje, a zatim daje njihovu sadaku Omeru, radijallahu anhu)), prenosi darakutni u Gharib Malika sa ispravnim lancem prenosilaca, kao u I'la al-Sunan 9: 37, a od Džabira, radijallahu anhu, rečeno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ((Na konje koji se pase, za svaki konj se daje dinar)), u Sunenu darakutnija 2: 125, i Sunenu Bejheki velikom 4: 119, i rekli su: Samo je Foruk prenio od Džafara, a on je vrlo slab, a oni koji su ispod njega su slabi, a u Fath Bab al-'Inaya 1: 493 je odgovor na njihovu tvrdnju, a ovo je kod Ebu Hanife, radijallahu anhu, i na njegovom mišljenju se temelje tekstovi, a kod dvojice njegovih učenika, zekat na konje nije obavezna osim ako su za trgovinu, pa se daje zekat na robu; tako je od Alija, radijallahu anhu, rečeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ((Oprostit ću vam zekat na konje i robove, pa dajte sadaku na srebro – od svake četrdeset dirhema jedan dirhem, a nema ništa u devedeset i jedan, a kada dostigne dvjesto, u njoj je pet dirhema)), u Sunenu Ebu Davuda 1: 494, i Sunenu Ibn Madže 1: 571, i Sahih Ibn Huzejme 4: 28, i Musned Ahmed 1: 113, a od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rečeno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ((Oprostit ću vam od zekata na čelo, pokrivač i nahr)) u Sunenu Bejheki velikom 4: 118, a čelo su konji, a njihova tvrdnja je ispravna, tako da je u Al-Khane 1: 249, i Al-Bazzazija 4: 83: i fetva je na njihovom mišljenju. U Al-Mawahib C50/b: Ovo je najispravnije što se može fetviti.