Kažem, uz Božiju pomoć: ne postoji ništa što ukazuje na svetost, već se traži pouka, opomena i savjet iz putovanja po zemlji. Sve što okružuje muslimana podsjeća ga na Allaha, jača njegovu vjeru i poučava ga. Kaže el-Hatabi: značenje ovog hadisa je da onaj ko uđe u krajeve naroda koji su uništeni potresom i kaznom, ako uđe i ne osjeti tugu zbog onoga što vidi od tragova onoga što ih je snašlo, niti ga obuzme žalost, bilo iz sažaljenja prema njima ili straha od slične sudbine, on je tvrda srca, malo skrušenosti, ne osjeća strah i jezu. Tako da ne može biti siguran da ga neće zadesiti ono što je zadesilo njih, kao što je navedeno u 'Omdetu raja' 4: 1191, a Allah zna najbolje.