On je da se veže u vrat deva ili krave, obavezno ili dobrovoljno, ogrlica ili komad obuće ili uzda, ili kora drveta, ili slično što bi bilo znak da je to žrtva za Kuću Allahovu, i da se vodi sa njom, namjeravajući ihram, a pravila su sljedeća: 1. Da je oponašanje žrtve sa vođenjem zamjena za talbiya, tako da postaje muhrim, ali je bolje da se talbiya izvede prije oponašanja; da ne postane muhrim samo oponašanjem; jer je sunnet da se započne sa talbiyom. 2. Da je označavanje — što je rezanje kože deve ili ubod kako bi se krv pojavila — ne zamjena za talbiya, već je to nepoželjno u slučaju straha od zaraze, inače je dobro kod deva, a ne kod krava i ovaca, kao i ako se deve pokriju bez oponašanja, i ako je namjera hadž, ne postaje muhrim čak i ako se s njom upućuje; jer je od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, rečeno: ((Poslao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podne namaz u Dhi al-Hulaifi, zatim je pozvao svoju devu, pa ju je označio na desnoj strani njenog humka, i pustio krv, i oponašao je sa dva komada obuće))[u Sahih Muslim 2: 912, i Sahih Ibn Hibban 9: 314, i Sunan al-Darimi 2: 91, i Sunan Abu Dawud 2: 146]. 3. Da se deve oponašaju, pokrivaju i označavaju, a krave se ne označavaju, već se oponašaju i pokrivaju, a ovce se ne rade ništa od toga. 4. Da ako sedam ljudi učestvuje u jednoj devi: ako je jedan od njih oponašao po njihovom naređenju i krenuli su s njom, svi postaju muhrimi, a ako je oponašao bez njihovog naređenja, postaje muhrim sam. 5. Da ako pošalje žrtvu, a zatim se uputi: ako je to žrtva za kurban ili uživanje u mjesecima hadža, postaje muhrim ako se uputi s namjerom, a ako žrtva nije za kurban i uživanje ili za njih u drugim mjesecima, ne postaje muhrim dok je ne sustigne ili ne vodi. Poglej: Lubab al-Manasik str. 117-118.