Kažem, uz Božiju pomoć: to je praksa koju su slijedili ashabi, tabi'in i oni koji su došli nakon njih, od imama vjere. To je hvaljenje Boga i spominjanje Njega. Allah i Njegov Poslanik  su nas naredili da Ga spominjemo i hvalimo općenito, tako da spominjemo Allaha i hvalimo Ga bilo da su to riječi koje je izgovorio Poslanik  ili nisu, zbog općeg naređenja. Ovo je stvar oko koje se svi slažu bez spora, a svako ko kaže suprotno je sumnjiv; zbog njegovog nastojanja da zbuni muslimane i odvede ih u zabludu, i od njega se treba čuvati. Allah zna najbolje.