Kažem, uz Božiju pomoć: pravna ličnost se u pravu smatra kao u vakufu i državnoj blagajni, ona može biti vlasnik i imati pravo na imanje, kao i biti vjerovnik i dužnik, ali joj treba imati zastupnika koji ima potpunu sposobnost da djeluje u njeno ime, međutim, ne dobija sve propise koji se daju fizičkoj osobi, kao što je obaveza davanja zekata, i postojanje posebne obaveze koja je neovisna o njenom vlasniku, kao u osnivanju nekih preduzeća, tako da dug koji ona ima ne pada na njene vlasnike, pa vjerovnici ne mogu tražiti od vlasnika; jer je to neovisna pravna ličnost, takvi propisi se ne priznaju u pravu, a Allah najbolje zna.