On je vođa za kojeg je potrebna briga i ima potpunu vlast; jer vođa koji se brine i ima potpunu vlast ima značenje vođe u zaštiti i podršci. Tako kao što je obavezna zakat za njegovu vođu, obavezno je i za ono što je u značenju njegove vođe, pa je obavezno da izda sadaku za iftar za svoje robove koji nisu za trgovinu; zbog postojanja uzroka, a to je potreba za brigom i potpunom vlašću uz ispunjenje uslova, bez obzira da li su muslimani ili nevjernici; jer je Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao: "Poslanik Allah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se daje sadaka za iftar za malo i veliko, slobodno i robove, od onih koje izdržavate", u Sunen al-Beyhaki velikom 4: 161, i Sunen al-Darakutni 2: 140, i Musned al-Šafii str. 93, to je opće i obuhvata muslimane i nevjernike. A od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Poslanik Allah, sallallahu alejhi ve sellem, davao je zakat za iftar za svaku osobu koju izdržava, bilo malo ili veliko, slobodno ili rob, čak i ako je bio hrišćanin, od pšenice ili sa'a datula"; rekao je Zailai u Nasb al-Raija 2: 414: Prenosi ga al-Tahawi u al-Muškil, i to je prikladno za praćenje, posebno od Ibn al-Mubarak. A od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: "Čovjek daje zakat za iftar za svakog svog roba, čak i ako je Jevrej ili hrišćanin", u Musannaf Abdul-Razzaq 3: 324.