Kažem, uz Božiju pomoć: Kada je došlo do podsmijeha Božijem Poslaniku Muhammedu  od strane nekih zapadnih novina kroz neprikladne karikature, muslimani su se tim povodom uzrujali, a glasovi su se podigli u gnjevu, i protestovali su na istoku i zapadu zbog ovog zločina, smatrao sam da je obaveza objasniti pravni stav o onima koji se usude na ličnost Poslanika , bilo da su muslimani ili ne, nakon što je u mnogim islamskim zemljama i drugdje postalo uobičajeno otvoreno kršenje časti Poslanika  riječima ili djelima. O ovoj temi su već napisani nezavisni radovi, među kojima su: "Mač koji se povlači na onoga ko psuje Poslanika" od teqija al-Sabkija (umro 756. h.g.), "Oštar mač na onoga ko psuje Poslanika" od Ibn Tejmijje (umro 728. h.g.), "Upozorenje vladarima i sudijama o pravilima prema onima koji psuju najboljeg od ljudi ili jednog od njegovih časnih drugova" od Ibn Abidina (umro 1252. h.g.), a s obzirom da je "Upozorenje vladarima" posljednji od ovih radova, on je skupio i obuhvatio, i obradio i uredio ovu temu, posebno jer je njegov autor, Ibn Abidin, poznati i ugledni istraživač među ljudima, čija je reputacija poznata među narodima i zemljama. Stoga smatram prikladnim predstaviti sažetak njegovih rasprava i istraživanja pred dragim čitateljima, a onaj ko želi detalje neka se obrati tom velikom izvoru. Evo sažetak pravila o onome ko psuje Poslanika : Prvo: Mora se ubiti ako se ne pokaje, prema konsenzusu. Rekao je sudija Ejjad: "Umma se složila oko ubistva onoga ko omalovažava Poslanika među muslimanima i onoga ko ga psuje." Rekao je Ibn Munzir: "Svi obični učenjaci su se složili da onaj ko psuje Poslanika  zaslužuje smrt." Među dokazima za to su: 1. Rekao je : {"Zaista, oni koji vrijeđaju Allaha i Njegovog Poslanika, Allah ih proklinje u ovom i onom svijetu i pripremio im je sramotan kaznu... Proklinjani su gdje god ih zateknu, uhvaćeni i ubijeni do potpunog uništenja."} [El-Ahzab: 57-61], ovi ajeti ukazuju na nevjerstvo i ubistvo. 2. Rekao je : (O skupino muslimana, ko će me osloboditi od čovjeka koji mi je donio vijest o njegovim uvredama prema mojoj porodici, a Allah mi nije poznavao ništa osim dobra o mojoj porodici... Tada je ustao Sa'd ibn Mu'adh... i rekao: Ja, o Božiji Poslaniče, oslobađam te, ako je iz plemena Evs, ja ću mu odrubiti glavu, a ako je iz naših braće iz plemena Hazredž, ti naređuj, a mi ćemo uraditi ono što si naredio...) u Sahih Bukhari 4: 1517], pa je rečenica Sa'da ibn Mu'adha  dokaz da je ubistvo onoga ko vrijeđa  bilo poznato među njima i Poslanik  to nije negirao, niti mu je rekao da nije dozvoljeno ubiti ga. 3. Od Ibn Abbasa : (Jedan slijepac imao je ženu koja ga vrijeđa i psuje Poslanika , i on je pokušavao da je odvrati, ali ona se nije obazirala. Kada je jedne noći počela ponovo da ga vrijeđa i psuje, uzeo je nož i ubio je, a između njenih nogu je bio dijete koje je isprljalo sve krvlju. Kada je svanuo, ispričao je to Poslaniku , pa je okupio ljude i rekao: "Zaklinjem se Allahom, da li je među ljudima onaj ko je učinio ono što je učinio i ima pravo na mene, neka ustane!" Tada je ustao slijepac, probijajući se kroz ljude, dok nije sjeo pred Poslanika  i rekao: "O Božiji Poslaniče, ja sam njen muž, ona je psovala tebe i vrijeđala te, ja sam je pokušavao odvratiti, ali se nije obazirala, i kada je sinoć ponovo počela, uzeo sam nož i ubio je." Tada je Poslanik  rekao: "Zar ne svjedočite da je njena krv prokleta.") u Sunen Abu Davud 2: 533, i Musned 4: 394, i Sunen al-Darakutni 3: 112, i al-Mu'džam al-Kabir 11: 351, i Sunen al-Bajhaki al-Kabir 7: 60, i Tefsir al-Kurtubi 8: 76. 4. Da je otpadnik, njegovo ubistvo je potvrđeno konsenzusom i općim tekstovima, među kojima je Njegova rečenica : (Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga) u al-Muwatta 3: 324, i Sahih Bukhari 6: 2537, a onaj ko psuje je otpadnik koji mijenja svoju vjeru, kao što je u Upozorenju vladarima 1: 294-296. Drugo: Onaj ko psuje kao musliman je otpadnik, a rasprava o njemu je kao rasprava o otpadniku, a njegovo ubistvo se smatra kaznom, jer je psovanje posebno nevjerstvo koje spada pod opšte: (Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga), a islam uklanja uzrok ubistva; jer značenje "ubijte ga" je: sve dok je on onaj koji mijenja svoju vjeru; jer se većina učenjaka slaže da se pokajanje otpadnika prihvata, i da se ubistvo odlaže njegovim prihvatanjem islama, a ukazuje na to da je uzrok nevjerstvo, a ne posebno psovanje kod nas, jer se psovač, ako je nevjernik, ne ubija kod nas osim ako ga imam ne vidi kao političku potrebu, a da je psovanje uzrok, bio bi ubijen kao kazna. Kao što je u Upozorenju vladarima 2: 297-298. Treće: Psovač se treba opomenuti, a njegovo pokajanje se prihvata, rekao je Ibn Munzir: "Svi obični učenjaci su se složili da onaj ko psuje Poslanika  zaslužuje smrt, a među onima koji su to rekli su Malik, al-Layth, Ahmed i Ishaq..., a prema riječima Ebu Bekra , njegovo pokajanje se ne prihvata kod njih, a slično je rekao Ebu Hanifa i njegov sljedbenik, a i al-Thawri i ljudi iz Kufe i al-Awzai u slučaju muslimana, ali su rekli: to je otpadništvo." Također je rekao imam al-Sabki: "Nema sumnje da onaj ko kaže: njegovo pokajanje se ne prihvata, tvrdi da se ne treba opominjati, a onaj ko kaže da se njegovo pokajanje prihvata, očigledno je da oni govore o njegovom opominjanju kao što se opominje otpadnik, pa je on pojedinac među otpadnicima." Također je rekao: "Međutim, poznato među ljudima i kod sudija je da se i dalje sudi da je stav šafija prihvatan pokajanja...". Rekao je učenjak Hossam al-Jalabi: "Znajte da psovanje Poslanika  predstavlja nevjerstvo i otpadništvo; jer je suprotno njegovom poštovanju i vjerovanju u njega, što je potvrđeno neosporivim dokazima, pa je njegovo psovanje negiranje njega, te se smatra nevjerstvom i ubija se ako se ne pokaje, a to je opće prihvaćeno među mujtahidima, ali ako se pokaje i vrati islamu, njegovo pokajanje se prihvata, pa se ne ubija kod hanefija i šafija, za razliku od maliki i hanbali, kako je izjavilo šejh islama Ali al-Sabki", kao što je u Upozorenju vladarima 2: 298-310. Četvrto: Psovač iz redova ahl al-dhimma se ubija, rekao je al-Khattabi: "Rekao je Malik: Ko psuje Poslanika  od Jevreja i hrišćana, ubija se osim ako se ne obrati islamu, a tako je rekao i Ahmed, a rekao je i šafija: ubija se dhimmi ako psuje Poslanika  i gubi zaštitu, i pozvao se na priču o K'ab ibn al-Ashrafu." Ovo je od Abdullaha ibn K'ab ibn Malika: "K'ab ibn al-Ashraf je psovao Poslanika  i podsticao Kurejšije na njega, a Poslanik  kada je došao u Medinu, njeni stanovnici su bili mješavina, među njima su bili muslimani i mušrici koji su obožavali idole i Jevreji, i oni su povređivali Poslanika  i njegove drugove, pa je Allah  naredio Svome Poslaniku da bude strpljiv i da oprosti, pa je o njima objavio: {"I sigurno ćete čuti od onih kojima je data Knjiga prije vas i od onih koji su pridružili mnogo uvreda, i ako budete strpljivi i budete se bojali Allaha, to je od odlučnih stvari."} [Al-Imran: 186], pa kada je K'ab ibn al-Ashraf odbio da prestane sa uvredama prema Poslaniku , Poslanik  je naredio Sa'du ibn Mu'azhu  da pošalje grupu da ga ubiju, pa je poslao Muhammeda ibn Muslemu, i spomenuo je priču o njegovom ubistvu, pa kada su ga ubili..." u Sunen Abu Davud 2: 169. U Sahih Bukhari 3: 1103: "Od Džabira, od Poslanika , rekao je: Ko će se pobrinuti za K'aba ibn al-Ashrafa? Rekao je Muhammed ibn Muslema: Da li želiš da ga ubijem? Rekao je: Da. Rekao je: Daj mi dozvolu, pa ću reći: Rekao je: Učinio sam to." Rekao je sudija Ejjad u Šifa 2: 223: "Što se tiče dhimmija, ako otvoreno psuje ili se obezvrijeđuje ili omalovažava njegov ugled ili ga opisuje na način na koji je nevjeran, nema nesuglasja među nama u vezi s njegovim ubistvom ako nije imenovan; jer mu nismo dali zaštitu i obećanje na ovo, a to je stav većine učenjaka osim Ebu Hanife, al-Thawrija i njihovih sljedbenika iz Kufe, jer su rekli: ne ubija se; jer ono što je na njemu od širka je veće, ali se kažnjava i opominje. Rekao je imam al-Sabki: "Ne znam nesuglasje među onima koji kažu da ga treba ubiti iz tri mezheba: maliki, šafija i hanbali, da se njegovo pokajanje ne prihvata dok ostaje na nevjerstvu, a ako se obrati islamu, u svakom od tri mezheba postoje nesuglasja...". Poglej: Tefsir al-Kurtubi 8: 76, i al-Tamhid 6: 168, i Aun al-Ma'bud 12: 11, i "Oštar mač" str. 10, i Prava ahl al-dhimma 3: 1398, i Šifa 2: 188. I Ibn Abidin je u Upozorenju vladarima na str. 332 potvrdio stav hanefija riječima: "Da, ubistvo dhimmija je dozvoljeno kod nas, ali ne kao kazna, nego kao opomena, pa njegovo ubistvo nije suprotno mezhebu, a što se tiče ukidanja njegovog obećanja, to je suprotno mezhebu, kao što je poznato iz tekstova i tumačenja." Poglej: Al-Džauhara al-Najira 2: 276, i Durar al-Hukam 1: 300, i Majma al-Anhar 1: 677, i Rad al-Muhtar 4: 234-235. U "Istoriji halifa" od al-Suyutija str. 87: "Da, al-Muhadžir ibn Ebu Umayya, koji je bio vođa na Jemenu, podigao je dvije žene pjevačice, od kojih je jedna pjevala psovku Poslaniku , pa joj je odsekao ruku i izvadio joj zub, a druga je pjevala o uvredama muslimana, pa joj je odsekao ruku i izvadio joj zub, pa mu je Ebu Bekr  napisao: Čuo sam šta si učinio ženi koja je pjevala psovku Poslaniku , da nije bilo što si me prethodno obavijestio o tome, naredio bih ti da je ubiješ; jer kazna za poslanike nije slična kaznama, pa ko se toga dotakne od muslimana, on je otpadnik, ili je onaj ko je pod ugovorom, on je izdajica... i čuvaj se mučenja ljudi, jer je to grijeh i odvratnost, osim u kazni." Peto: Odbija se ugovor o miru s nevjernicima i dopušta se njihova krv, rekao je šafija : "I uslov za mir s nevjernicima je da ko spomene Allahovu Knjigu ili Muhammeda, Poslanika , na način koji nije prikladan, ili se upusti u blud s muslimankom, ili je uzme u braku, ili navede muslimana da se odrekne svoje vjere, ili mu presječe put, ili pomogne neprijateljima s uputama o muslimanima, ili pruži utočište njihovim špijunima, on je time prekršio svoj ugovor i njegova krv je dopuštena, a zaštita Allaha i Njegovog Poslanika je ukinuta. I očigledno je iz ajeta da onaj ko otvoreno psuje Poslanika  iz redova onih koji su pod ugovorom, prekršio je svoj ugovor; jer je rekao : {"A ako prekrše svoje zakletve nakon što su sklopili ugovor i napadnu vašu vjeru, borite se protiv vođa nevjerstva."} [At-Tawba: 2]. Tako je napad na našu vjeru kao prekršaj zakletve; jer je poznato da nije imao namjeru da prekrši zakletvu i napad na vjeru kao uslov za ukidanje ugovora; jer da su prekršili zakletvu boreći se protiv muslimana, a da nisu pokazali napad na vjeru, bili bi prekršitelji ugovora, a Poslanik  je smatrao pomoć Kurejšija Banu Bakru protiv Hazrača, koji su bili saveznici Poslanika , kao prekršaj ugovora, a oni su to radili tajno, i nisu pokazivali napad na vjeru... Kada se to utvrdi, onaj ko otvoreno psuje Poslanika  iz redova onih koji su pod ugovorom, prekršio je ugovor; jer je psovanje Poslanika  jedno od najtežih napada na vjeru.", kao što je u Pravilima Kur'ana od al-Džassasa 4: 275, i poglej: Al-Sawa'iq al-Muhriqa 1: 140. Na kraju, muslimani ne smiju zaboraviti pravne propise vezane za ovu veliku vjeru i njenog plemenitog Poslanika , i trebaju jedni druge upozoravati na opasnost od onih koji se rugaju njihovoj vjeri i Poslaniku , i trebaju biti jedinstveni protiv onih koji se podsmijevaju našem gospodaru Muhammedu  ili nečemu što je došlo s njim, jer je to otvoreno i očigledno nevjerstvo, rekao je : {"A ako ih upitaš, sigurno će reći: Mi smo se samo zabavljali i igrali. Reci: Da li se s Allahom i Njegovim znakovima i Poslanikom rugate?"} [At-Tawba: 65], a Allah zna najbolje.