Kako da se nosim sa općom nesrećom muzike na svadbama i proslavama, gdje nikada nisam prisustvovao čak ni rodbini, samo se pozdravim i izađem, ali sam osjećao veliku udaljenost od svih, i nikada nisam učestvovao u njihovim radošću zbog instrumenata koji su se ukorijenili u srcima ljudi. Sada sjedim s njima i u srcu se bunim, i to samo za rodbinu zbog veze krvi. Da li sam grješna zbog ovog popuštanja? I srce mi se stegne i osjećam se licemjerno!!