Kažem, uz Božiju pomoć: Osnova ljudskog života leži u različitim naukama, posebno onim koje se tiču očuvanja ljudskog roda od propasti i izumiranja, poput medicine. To je očigledna stvar koju su potvrdili islamski učenjaci, a među njima i pravnici; jer su to smatrali naukama od opće koristi koje je potrebno da svaka zemlja nauči, kako bi očuvali ljudsko biće i čovečanstvo u pravu na dostojanstven život. Ovdje navodim neke njihove izjave koje to potvrđuju, ukratko, a Allah je taj koji daje uspjeh ka istini: Rekao je Hujjat al-Islam al-Ghazali u "Oživljavanju nauka religije" 1: 27: "Nauke koje nisu šerijatske dijele se: na pohvalne, na one koje se prekoravaju i na dozvoljene. Pohvalne su one koje se odnose na korisne stvari u ovom svijetu, poput medicine i aritmetike, a to se dijeli na ono što je obaveza opće koristi i na ono što je vrlina, a nije obaveza. Što se tiče obaveze opće koristi, to je nauka bez koje se ne može u održavanju stvari ovog svijeta, poput medicine; jer je ona neophodna za očuvanje tijela, a kao i aritmetika, koja je neophodna u transakcijama, raspodjeli nasljedstva i drugim stvarima. Ovo su nauke koje, ako u zemlji nema onih koji se time bave, donose nevolju ljudima te zemlje, a ako se time bavi jedan, to je dovoljno i obaveza pada s drugih. Stoga se ne treba čuditi našoj tvrdnji da su medicina i aritmetika obaveze opće koristi, jer su i osnovne industrije također obaveze opće koristi, kao što su poljoprivreda, krojaštvo i politika, pa čak i krvopust i šivenje, jer ako u zemlji nema krvopusta, smrt će im brzo doći, i izlažu se opasnosti od smrti. Jer onaj koji je poslao bolest, poslao je i lijek i uputio na njegovo korištenje i pripremio uzroke za njegovo uzimanje, stoga nije dozvoljeno izlagati se smrti nepažnjom...". Rekao je gospodin Alawi bin Ahmed al-Suqaf u "Mekanskim koristima" str. 12-13: "Nauka se dijeli s obzirom na to da li je šerijatska ili nije, uglavnom na obaveznu i obavezu opće koristi: Prva: ono za što nema izuzeća za onoga ko je obavezan da to zna, a to je nauka koja je neophodna za ispravnost njegove vjere od religijskih osnova, i nauka o vanjskim stvarima koje se tiču njegovih trenutnih stanja, čak i ako su to neobavezne pravne presude...... Druga: to je obaveza opće koristi: ako se time bavi neki, teret pada s drugih, ako se postigne cilj djelovanjem nekih, to je izuzeće i olakšanje, i stoga je onaj ko se time bavi bolji od onoga ko se bavi obavezom na ispravan način, rekao je Ibn Abi Šerif: "Znaj da je obaveza u obavezi opće koristi uvjetovana postizanjem prevladavajuće sumnje, ako prevlada sumnja grupe da se drugi bave tim, teret pada s njih, a ako prevlada da nijedna grupa ne može to učiniti, svaka grupa je obavezna da se time bavi, a ako prevlada sumnja svake grupe da se drugi time bave, obaveza pada s svake od tih grupa, osim ako su svi to napustili, tada su svi koji nemaju izgovor od onih koji su obavezni za to krivi zbog svog propusta. Rekao je al-Marudi i drugi: "Obaveza opće koristi u nauci odnosi se na svakog obaveznika slobodnog, muškog, ne glupog, čak i ako je grešnik, ali ne može se osloboditi jer se njegova fetva ne prihvata...". Obaveza opće koristi u nauci je ono što je neophodno za ono što ne može biti ostvareno bez toga, a među tim je i medicina, koja je nauka o zakonima koji se koriste za očuvanje zdravlja ljudskog tijela i vraćanje onoga što je izgubljeno, i to je plemenita nauka po šerijatu i razumu....". Rekao je pravnik Ibn Hadžer al-Hajtami u "Kraju potreba" 8: 47, i učenjak al-Sharbini u "Zadovoljstvu potreba" 6: 10, i učenjak Ibn al-Qasim al-Abadi u svom komentaru na "Darovanu potrebu" 9: 215: "Jedna od obaveza opće koristi je medicina koja je potrebna za liječenje tijela." Rekao je imam al-Barkawi i učenjak Abu Said al-Khadimi u "Briqah Muhammadiyah" objašnjavajući "Muhammadiyah" 1: 267: "Jedna od nauka koja se preporučuje za učenje je medicina, ali nije obavezna, a u "Tatarhanyah": medicina je obaveza opće koristi, ako se u zemlji time bavi jedan, obaveza pada s svih. Ali u "Fusul al-Isrushni" također se preporučuje." Među zanimljivim pričama koje se spominju u vezi s ovim je ono što je rekao imam Abu Abdullah al-Qurtubi u "Objašnjenju imena Allahovih": "Priča se da je jedan poznati hrišćanski ljekar rekao Aliju bin Huseinu: "Nema u vašoj knjizi ništa o medicini, a nauka se dijeli na dvije: nauku o religijama i nauku o tijelima", a Alija mu je odgovorio: "Allah je skupio medicinu u pola ajeta iz naše knjige", a on ga je upitao: "Koji je to?" Alija je rekao: "Njegov uzvišeni govor: {Jedite i pijte, ali ne pretjerujte} [Al-A'raf:31]." Hrišćanin je rekao: "Nema ništa što vaš Poslanik kaže o medicini?" Alija je rekao: "Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skupio je medicinu u jednostavnim riječima; a on ga je upitao: "Koje su to?" Alija je rekao: "(Stomak je kuća bolesti, a suzdržavanje je glava svake medicine, i daj svakom tijelu ono što je naviklo)." Hrišćanin je rekao: "Vaša knjiga i vaš Poslanik nisu ostavili Galena medicinu." Naši učenjaci kažu: "Kaže se da je liječenje liječnika polovina lijekova i polovina suzdržavanja, ako se to dvoje spoje, kao da je bolesnik ozdravio i zdrav, inače je suzdržavanje bolje; jer lijek ne pomaže uz nepažnju, a suzdržavanje može pomoći bez lijeka. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Osnova svake medicine je suzdržavanje", a značenje toga, a Allah zna najbolje, je da to može zamijeniti svaku medicinu. Zato se kaže: "Da su ljudi u Indiji, većina njihovih tretmana je suzdržavanje, sprječavaju bolesnika da jedu, piju i govore nekoliko dana, pa ozdrave i postanu zdravi." Neki mudraci kažu: "Najveći lijek je pravilno određivanje hrane." I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ovo značenje jasno objasnio, što je dovoljno da zamijeni svaku riječ liječnika, rekavši: "Nijedan sin Ademov nije napunio posudu goru od svog stomaka; dovoljno je sinu Ademovom nekoliko zalogaja koji ga drže uspravnim; ako ne može drugačije, neka trećinu posveti hrani, trećinu piću i trećinu sebi." (Prenosi Tirmizi). Naši učenjaci kažu: "Da je Hipokrat čuo za ovu podjelu, bio bi iznenađen ovom mudrošću." I kažu: "Nema koristi od prejedanja osim od gladi koja ga prati."" Kao što je u "Uvodu" Ibn al-Hadža 4: 118-119, i "Pravilima i zakonima" 2: 353-354, i drugima. Rekao je sudija: "U ovim hadisima je potvrda nauke medicine, dozvola i preporuka, i odgovor onima koji negiraju liječenje, poput ekstremista sufija; jer je Onaj koji sve čini Allah, Uzvišeni, a liječenje je od Allahove odredbe...", kao što je u "Briqah Mahmoudiyah" 1: 274. A Allah najbolje zna.