Kažem i uz Božiju pomoć: Nema ničeg čudnog u ovom vremenu u vezi sa čudnim fatvama koje su dozvolile kamatu, dopuštale blud i dodirivanje žena, kao i miješanje s njima, te izlazak žena obučene u tkanine koje ne pokrivaju njihova tijela. To je rezultat napuštanja metode naših prethodnika u uzimanju šerijatskih propisa, sve dok se ovi savremenici nisu postavili kao mujtahidi u šerijatu, dozvoljavajući i zabranjujući kako im se prohtije bez ikakvih pravila. Nema drugog puta za onoga ko želi spas u svom vjerovanju osim čvrstog držanja za okvire islama koji su nam preneseni kroz ove priznate pravne škole među muslimanima. Dozvoljeno i zabranjeno su ozbiljna pitanja koja se moraju poznavati putem ispravnog puta koji se ogleda u poznatim pravnim školama, dok učenje i opominjanje ne škodi uzimati od svakoga ko ima uticaj na srce i dušu. Stoga, čovjek ne bi trebao uzimati pravne propise od bilo koga osim ako ne zna da se drži pravnog stava, kao što je da bude hanafi, šafijski, maliki ili hanbeli; jer su to metode primanja šerijatskih propisa kroz prethodne vekove. Tako možemo izbjeći ovu pometnju i pravnu konfuziju koju doživljavamo u našim životima, jer su mnogi učenici i ljudi počeli sumnjati u mnoge šerijatske propise zbog prevelikog broja nesigurnosti, zbunjenosti i sumnje koje vide u njima. Ako je to jasno, onda su savremenici bili zbunjeni u ovom pitanju kao i u drugim pitanjima, sve dok nisu prekršili konsenzus ummeta, jer niko nije znao prije Al-Nabahani, Muhammeda Al-Ghazalija, Al-Qaradawija, Abdul Halima Abu Šuqa i onih koji su ih slijedili, doktora i drugih, u izjavama o dozvoljenosti rukovanja između muškarca i žene, kao što je u presudi o rukovanju sa ženama str. 165-167, iako su dokazi o tome jasni i očigledni svakom ko ima uvid. Međutim, naši učenjaci su razlikovali između mladića i djevojke, starice i starca. Ukratko, s dokazima: Prvo: Rukovanje između mladića i djevojke nije dozvoljeno, čak i ako su oboje sigurni od strasti, kao što je navedeno u "Al-Mabsut" 10: 155, "Al-Bada'i" 5: 123, "Fath Al-Qadir" 10: 25-26, "Al-Bahr Al-Ra'iq" 8: 219, iz sljedećih razloga: 1. Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: "Kada su vjernice migrirale kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ispitivale su se riječima Allahovim: {O Vjerovniče, kada ti dođu vjernice da ti se zaklinju...} (Al-Mumtahana: 12)... A kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio njihovu zakletvu, rekao bi im: Idite, već ste se zaklele, a nikada nije dotakao ruku žene osim što je s njima razgovarao. Aiša je rekla: "Tako mi Allaha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije uzeo ruku žene osim onoga što mu je Allah naredio, a ruka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije dotakla ruku žene." U "Sahih Muslim" 3: 1489, i "Sahih Bukhari" 5: 2025. 2. Od Umayme bint Raqiqah, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: "Došla sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa ženama koje su mu se zaklinjale, i rekle smo: Zaklinjemo te, o Allahov Poslaniče, da nećemo pridruživati Allahu ništa..." A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "U onome što možete i što možete podnijeti." Rekla sam: "Allah i Njegov Poslanik su milostiviji prema nama nego što smo mi sami prema sebi, hajde da ti se zakunemo, o Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ja ne rukujem sa ženama, jer je moje izgovaranje za stotinu žena kao da govorim jednoj ženi." U "Sahih Ibn Hibban" 10: 417, "Al-Mujtaba" 7: 149, "Al-Muwatta" 2: 982, i "Musnad Ahmad" 6: 357. 3. Od Ma'qila b. Jesara, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Bolje je da se probode u glavu željeznom iglom nego da dotakne ženu koja mu nije dozvoljena." U "Al-Mu'jam Al-Kabir" 20: 211, 212, i "Musnad Al-Ruyani" 2: 323, rekao je Al-Mundhiri u "Al-Targhib wa Al-Tarhib" 3: 26: "Ljudi iz Tabarani su pouzdani ljudi iz ispravnog hadisa." 4. Od Tawusa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklinjao ljude, rekao je: "Ja ne rukujem sa ženama, osim ako ne dotaknem ženu koju posjedujem." U "Al-Jami'" za Ma'mara b. Rašida 11: 331, "Musannaf Abdul Razaka" 6: 8, i drugi. Rekao je hafiz Ibn Hadžer u "Fath Al-Bari" 13: 204: "Prenosi ga Isak b. Rahvijeh sa dobrim lancem prenosilaca." 5. Od Asme bint Jezida, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: "Ja sam od žena koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo zakletvu. Rekla sam: Bila sam mlada, hrabra i smjela da ga pitam, pa sam rekla: O Allahov Poslaniče, pruži svoju ruku da te pozdravim. Rekao je: "Ja ne rukujem sa ženama, ali uzimam od njih ono što je Allah od njih uzeo." U "Al-Mu'jam Al-Kabir" 24: 163, 180, i u verziji: "Pružila je ruku da se zakune, a on je povukao svoju ruku, rekavši: "Ja ne rukujem sa ženama..." U "Al-Mu'jam Al-Kabir" 24: 182. 6. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Svaki sin Ademov će sigurno imati svoj dio bluda. Oči blude svojim gledanjem, ruke blude svojim dodirom, a duša teži ili govori, a to potvrđuje ili negira stidno mjesto." U "Sahih Ibn Khuzajmah" 1: 20, "Sahih Ibn Hibban" 10: 269, i "Šiar As'hab Al-Hadith" str. 37, rekao je imam Al-Nawawi u "Šerhu Sahih Muslim" 16: 206: "Značenje hadisa je da je sin Ademov imao svoj dio bluda, pa neki od njih imaju stvarni blud ulaskom stidnog mjesta u stidno mjesto koje je zabranjeno, a neki imaju blud u prenesenom značenju gledanjem na ono što je zabranjeno ili slušanjem o bludu i onome što se tiče sticanja ili dodirom rukom, kao što je dodirivanje strane žene rukom ili njen poljubac." 7. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Oči blude, jezik bludi, ruke blude, noge blude, a to potvrđuje ili negira stidno mjesto." U "Sahih Ibn Hibban" 10: 267, "Musnad Al-Shashi" 1: 381, i "Musnad Ahmad" 1: 412, rekao je Ibn Al-Qattan u "Ahkam Al-Nazar" str. 16: "Hadis je ispravan." 8. Od Ummu Atije, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: "Zaklinjali smo se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on nam je pročitao: {Da ne pridružuju Allahu ništa} i zabranio nam je plakanju, pa je jedna žena među nama povukla svoju ruku, rekavši: "Ona je me usrećila, a ja želim da joj uzvratim." On nije rekao ništa, pa je otišla, a zatim se vratila." U "Sahih Bukhari" 6: 2637. I tumači "Sahih Bukhari" kao što su Al-Kermani i hafiz Ibn Hadžer u "Fath Al-Bari" 13: 204, i Badr Al-Din Al-Ayni u "Umdet Al-Qari" 24: 277 i Al-Asqalani u "Irshad Al-Sari" 10: 268 su odbacili zabludu da se pod izrazom: "Jedna žena među nama povukla je svoju ruku" misli na rukovanje dodirom, da je značenje povukla: tj. nije se zaklela i povukla se, a zatim se vratila na zakletvu, to je metafora i aluzija na odlaganje u zakletvi i prihvatanju, kao u presudi o rukovanju i dodiru str. 122-123, a to potvrđuje značenje riječi Ummu Atije: "Otišla je, a zatim se vratila", ili su možda pokazivale rukom prilikom zakletve bez dodira, ili je to moglo biti uz pregradu od odjeće ili slično. 9. Od Ummu Atije, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: "Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, okupio je žene ensarija u kući, pa je poslao prema nama Omera, koji je stao na vrata i pozdravio nas, a mi smo mu uzvratile pozdrav. Rekao je: "Ja sam poslanik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, k vama." Rekle smo: "Dobrodošao poslanik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Rekao je: "Da li ćete se zaklinjati da nećete pridruživati Allahu ništa, niti bluditi, niti krasti...?" Rekle smo: "Da." Rekao je: "Pružio je svoju ruku s vanjske strane kuće, a mi smo pružile ruke s unutrašnje strane kuće, a zatim je rekao: "O Allahu, svjedoči!" U "Sahih Ibn Hibban" 7: 317, "Musnad Al-Bazzar" 1: 374, "Musnad Ahmad" 5: 85, i "Shu'ab Al-Iman" 7: 21: tj. pružio je ruku prema njima izdaleka dok je bio van kuće, a one su bile unutra bez da je došlo do rukovanja ili dodira, kao u presudi o rukovanju str. 123. 10. Nevolja koja se ostvaruje u pogledu ne ostvaruje se u dodiru, iako je gledanje dozvoljeno iz nužde, nema potrebe za dodirom, a dodir ubuđuje strast i pokreće je više od gledanja, a dozvoljavanje nižeg od ta dva ne ukazuje na dozvolu višeg, kao što je navedeno u "Al-Mabsut" 10: 155, "Al-Bada'i" 5: 123, "Fath Al-Qadir" 10: 25-26, "Al-Bahr Al-Ra'iq" 8: 219. Drugo: Ako je starica koja se ne želi, nije greška rukovati s njom i dodirivati njenu ruku, ili ako je on starac koji se ne boji za sebe i nju, nije greška da je rukuje, a ako se boji da će ona poželjeti, nije mu dozvoljeno da je rukuje i izlaže je iskušenju, kao što mu to nije dozvoljeno ako se boji za sebe; jer je zabrana zbog straha od iskušenja, pa ako je među onima koji se ne žele, strah od iskušenja je nepostojeći; zbog nedostatka strasti, kao što je navedeno u "Al-Mabsut" 10: 155, "Al-Bada'i" 5: 123, "Al-Tebyin" 6: 18, "Al-Hidaya" 10: 25, "Fath Al-Qadir" 10: 25-26, "Al-Bahr Al-Ra'iq" 8: 219, i "Al-Durr Al-Mukhtar" 6: 367-368. Ova razlika u presudi između mladića i djevojke, starice i starca; jer Allah, subhanehu ve te'ala, je napravio razliku među njima, dopuštajući staricama da skinu svoje veo; zbog odsustva iskušenja i strasti s njima, rekao je: {A starice među ženama koje ne očekuju brak, nije im grijeh da skinu svoje haljine, ne pokazujući se ukrašene, a da se uzdržavaju je bolje za njih} (An-Nur: 60). I Allah, subhanehu ve te'ala, je dopustio ženi da pokaže svoje ukrase starcu, za razliku od mladića; zbog odsustva strasti i iskušenja s njim, rekao je: {I oni koji nisu sposobni za brak među muškarcima ili djeca koja nisu znala za stidne dijelove žena} (An-Nur: 31). Dok je mala djevojčica, ako se ne želi, dozvoljeno je dodirivati je i gledati je; zbog nedostatka straha od iskušenja, kao što je navedeno u "Al-Hidaya" 10: 25, a Allah zna najbolje.