Sve što radi postilac koji je obavezan od stvari koje prekidaju post – jelo, piće ili odnos – sa potpunom željom i voljom, namerno, a ne pod prisilom ili nuždom, niti zbog nečega što opravdava prekid posta: kao što su menstruacija, bolest bez njegove krivice, ili nejasnoća, to je obaveza kafe. A sve stvari koje kvare post, a za koje nema kafe, obavezuju na kafu; kao opomena njemu ako se ponovi više puta; zbog namere greha, vidi Bada'i al-Sanai 2: 97-98; od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: ((Došao je čovek kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao: Uništio sam se, o Božiji Poslaniče. On upita: Šta te uništilo? Čovek reče: Imao sam odnos sa svojom ženom u Ramazanu. Poslanik, s.a.v.s., reče: Da li možeš da oslobodiš robinju? Čovek reče: Ne. Poslanik, s.a.v.s., reče: Da li možeš postiti dva meseca uzastopno? Čovek reče: Ne. Poslanik, s.a.v.s., reče: Da li možeš nahraniti šezdeset siromaha? Čovek reče: Ne. Onda je seo, a Poslaniku, s.a.v.s., doneli su datulje. On reče: Daj to kao milostinju. Čovek reče: Mi smo siromašniji od njih, između nas i njih su ljudi koji su potrebniji od nas. Tada se Poslanik, s.a.v.s., nasmejao dok se nisu pokazali njegovi zubi, a zatim reče: Idi i nahrani svoju porodicu.)), u Sahih Muslim 2: 781, i Sahih Bukhari 2: 684. Od Ebu Hurejre, r.a.: ((Poslanik, s.a.v.s., je naredio čoveku koji je prekinuo post u Ramazanu da oslobodi robinju ili posti dva meseca ili nahrani šezdeset siromaha.)), u Sahih Muslim 2: 782.