Kažem, uz Božiju pomoć: Da je učenjak Mustafa al-Zarqa ranije izdao fetvu o tome, kao što je navedeno u njegovim fetvama str. 563-564, i slična fetva je izdata od strane Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, jer su dozvolili kupovinu kuće putem kamatnog kredita u neislamskim zemljama oslanjajući se na pravilo da su nužde opravdanje za zabranjeno, i oslanjajući se na mišljenje Hanafija o dozvoljenosti trgovanja kamatom u kući rata. Rekao je kralj učenjaka Kasani u "Al-Badai" 5: 192: "Što se tiče uslova za postojanje kamate, jedan od njih je da budu zamjene zaštićene, jer ako je jedna od njih nezaštićena, kamata se kod nas ne ostvaruje, a kod Ebu Jusufa to nije uslov, i kamata se ostvaruje. Na ovom osnovu se isključuje situacija kada musliman uđe u kuću rata kao trgovac i proda ratniku jedan dirhem za dva dirhema, ili bilo koju drugu vrstu neispravnih trgovina prema islamu, što je dozvoljeno kod Ebu Hanife i Muhammeda, a kod Ebu Jusufa nije dozvoljeno. U vezi s tim, musliman zarobljenik u kući rata, ili ratnik koji je tamo primio islam i nije emigrirao kod nas, može trgovati s nekim od ratnika. Razlog Ebu Jusufovog mišljenja je da je zabrana kamate, koliko god bila potvrđena za muslimane, također potvrđena za nevjernike; jer su oni obavezni po pravilima u ispravnim izjavama, pa je uslov za prodaju koji bi izazvao njenu neispravnost, kao kada musliman proda ratniku koji je pod zaštitom u kući islama. Njih dvojica smatraju da imovina ratnika nije zaštićena, već je dopuštena sama po sebi, osim što je musliman pod zaštitom spriječen da je posjeduje bez njegovog pristanka zbog izdaje i prevare, pa ako je zamijeni po svom izboru i pristanku, taj smisao nestaje, pa je uzimanje postalo osvajanje nad dopuštenom imovinom koja nije u vlasništvu, i to je dozvoljeno i korisno za vlasništvo kao osvajanje drva i trave. Tako se pokazuje da ugovor ovdje nije posjedovanje, već je to ostvarivanje uslova posjedovanja, a to je pristanak; jer vlasništvo ratnika ne nestaje bez njega, a što ne nestaje njegovo vlasništvo, ne može se uzeti kao posjedovanje, ali kada nestane, vlasništvo muslimana se potvrđuje uzimanjem i osvajanje, a ne ugovorom, pa se kamata ne ostvaruje; jer je kamata naziv za višak koji se dobija ugovorom, za razliku od muslimana koji proda ratniku koji je ušao u kuću islama sa sigurnošću; jer je stekao zaštitu ulaskom u kuću islama sa sigurnošću, a zaštićena imovina ne može biti predmet osvajanja, pa je posjedovanje u tom slučaju određeno ugovorom. I uslov za kamatu u ugovoru je kvaran...". I slično je u "Al-Mabsut" 14: 57. I pokazao je imam Muhammed da nije dozvoljeno izdati prevaru ako musliman uđe u kuću nevjerstva sa sigurnošću, rekavši u "Al-Siyar Al-Kabir" 4: 1492: "Ako bi nevjernici zarobili muslimanku i zadržali je, a zatim bi ovaj zaštićeni od njih mogao da je ukrade i iznese u kuću islama, ne bi mu trebalo da to učini; jer su je oni zadržali tako da bi, čak i ako su primili islam ili postali pod zaštitom, bila u vlasništvu, pa u ovoj krađi izda, a izdaja je zabranjena, i ako bi željeli da je prodaju njemu za vino ili svinjetinu ili leš, bilo bi mu dozvoljeno da to učini; jer je uzima od njih s njihovim pristankom, pa se ne može smatrati izdajom." I spomenuo je Šemsul-Aimma al-Sarakhski u "Šerhu Al-Siyar Al-Kabir" 4: 1488 među slučajevima dozvoljenih neispravnih ugovora, rekavši: "Ako je musliman prodao ratniku vino i predao mu ga, i primio cenu, a zatim su se stanovnici kuće islama pokorili, cena ostaje za muslimana; jer je pravilo islama potvrđeno u njihovim transakcijama nakon što je primio zabranjeno i završio pravilo ugovora u njemu...". A što se tiče trgovine neispravnim ugovorima među muslimanima u kući rata, u "Al-Mabsut" 14: 58: "Što se tiče dva trgovca muslimana u kući rata, ne može biti između njih osim onoga što je dozvoljeno u kući islama; jer je imovina svakog od njih zaštićena i priznata, i to se potvrđuje zadržavanjem u kući islama, i ne nestaje značenje zadržavanja uzimanjem zaštite od njih, i stoga svako od njih odgovara za imovinu svog partnera ako je uništi, i samo se svaki od njih može posjedovati prema ugovoru koji su sklopili, i nije dozvoljeno potvrditi ugovor koji nisu sklopili između njih, bilo kao poklon ili nešto drugo, čak i ako su primili islam, i nisu izašli dok su trgovali kamatom, što im se nije dopadalo, a ja to nisam odbio, i to je mišljenje Ebu Hanife, a Ebu Jusuf i Muhammed su to odbili, a presuda u tome je kao presuda u trgovcima." I slično je u indijskim fetvama 3: 248. Razlog dozvoljenosti neispravnih ugovora između muslimana i nevjernika je nedostatak ugovora između njih u kući rata; jer se imovina nevjernika posjeduje od strane muslimana po osnovnom dopuštenju, i nije dozvoljeno uzimati njihovu imovinu bez njihovog pristanka zbog ugovora o zaštiti koji nas sprečava od izdaje i prevare, i u ovim oblicima ugovora ostvaruje se njihov pristanak, pa se njihova imovina dopušta. Ako ti je prethodno objašnjeno, znaj da svaki mezheb ima svoje učenjake koji ga nadgledaju i poznaju ono što se iznosi iz njegovih izjava, a ne ono što je drugo, i da su veliki učenjaci mezheba Hanafija protiv neispravnih ugovora između muslimana i nevjernika u kući nevjerstva; zbog velike štete koja proističe iz toga; jer se u mnogim nevjerničkim zemljama nastanjuje hiljade, pa čak i milioni muslimana, i oni u njima borave trajno, i trpe veliku štetu od kamatnih i drugih transakcija, kao što su muslimanska sredstva postala u bankama zapadnjaka koje se koriste protiv njih. Zbog toga i drugih razloga, fetve velikih učenjaka mezheba su se složile da se izda fetva prema mišljenju Ebu Jusufa, rekao je učenjak i istraživač Zafar Ahmed al-Tahanavi (umro 1394. h.g.) u "I'laa as-Sunan" 14: 414: "Nema sumnje da je izbjegavanje kamate, čak i sa nevjernikom u kući rata, bolje, sigurnije, čistije i manje sporno, i to je ono što je iznio naš učitelj, mudrac nacije, i o tome je izdao fetvu, i odabrao je kao prednost mišljenja Ebu Jusufa i većine." I odgovorio je učenjak Muhammad Taki al-Othmani u "Istraživanjima o savremenim pravnim pitanjima" str. 346 o kupovini stana ili automobila ili nečega drugog od kamatnih banaka u Evropi i Americi, rekavši: "Ova transakcija nije dozvoljena jer uključuje zabranjenu kamatu prema šerijatu, i muslimani, kojih nije malo, trebali bi se truditi da pronađu alternative za ovu transakciju koje su u skladu sa islamskim zakonom, tako da sama banka bude prodavac na otplatu, i poveća cenu kuća i drugih iznad poznate cene, kupujući ih od prodavaca, i prodajući ih svojim kupcima uz odgovarajuću dobit, i ovo pitanje treba iznijeti pred nezavisnu komisiju koja će planirati sistem bezkamantnih banaka kako bi razmotrila njegove detalje." I rekao je učenjak Muhammad Said al-Barhani u fusnoti "Al-Durar al-Mubah" str. 73: "Muslimani koji danas žive u zemljama rata... ne smiju se trgovati s nevjernicima ni na koji način..." I rekao je dragi brat, šejh Faraz Rabbani: "Ono što se iznosi od istraživača iz mezheba, među njima su veliki učenaci iz Deobanda poput učenjaka muftija Muhammad Taki al-Othmani i našeg učenjaka muftije Mahmuda Ashrafa al-Othmani, kao i veliki učenjaci iz Šama, među njima je ugledni šejh Abdul Razak al-Halabi i naš učenjak, učenjak Adib Klas, i učenjak Muhammad Said al-Barhani... je da se te zemlje razlikuju po svojoj suštini od onoga što su ih pravnici uzeli, pa se ne primjenjuju kao pravila zapisana u knjigama na muslimane u tim zemljama; iz mnogo razloga, među kojima su naturalizacija, i velika prisutnost muslimana u njima, a među njima je i stvarna šteta koja se vraća muslimanima... i drugi. Tako da ono što se iznosi od onih koji se smatraju uglednim među učenjacima mezheba je da se svi propisi o kamati primjenjuju u zemljama nevjernika, i nije dozvoljeno muslimanu, bez obzira da li je stanovnik, boravak ili posjetilac, da sklapa ugovore o kamati", a Allah zna najbolje i Njegovo znanje je najispravnije.