Imam pitanje u vezi sa «namjerom u vezi sa postom», a to je, da li je dovoljno uzeti suhur i probuditi se prije zore da bi se smatrala namjerom? Ako pretpostavimo da se osoba probudila i pojela suhur, a nije joj običaj da tada jede, da li to vrijedi kao namjera ili ne? Šta znači izreka pravnika: «namjera je iznad znanja»?