Kažem, uz Allahovu pomoć: Nije dozvoljeno moliti za milost i oprost za nemuslimana nakon smrti; jer su oni predmet kazne, a ne milosti, zbog napuštanja vjere u Allaha Uzvišenog. Milost je dozvoljena samo za muslimana, jer je on predmet Allahove milosti, dok je nevjernik zbog svog nevjerovanja predmet Allahove srdžbe. Allah Uzvišeni kaže: {I ne moli se ni za jednog od njih koji umre, niti staj na njegov grob; oni su nevjernici u Allaha i Njegovog Poslanika i umiru kao grješnici}[Et-Tewba: 84].
U al-Muhitu al-Burhaniju 2: 184: „Traženje oprosta za nevjernika je haram, Allah Uzvišeni kaže: {Traži oprost za njih ili ne traži oprost za njih, ako tražiš oprost za njih sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti, jer su nevjernici u Allaha i Njegovog Poslanika, a Allah ne upućuje grješnike}[Et-Tewba: 80]“. Milost se ne razlikuje od oprosta, jer je njihova milost nakon smrti u oprostu njihovih grijeha.
A u životu, moli se za njihovo uputstvo; kako je navedeno u pismu Poslanika Allahovog  Heraklu: (U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, od Muhammeda, Allahovog roba i Poslanika, Heraklu, velikom Rimu, mir onima koji slijede uputstvo...) u Sahihu Buharija 5: 2310,  Poslanik  je rekao: „Allahu, uputi Daws i dovedi ih“ u Sahihu Buharija 4: 44, a u Tuhfetu-l-Muluk 3: 97: „Ako kaže nemuslimanu: 'Neka ti Allah produži život', nije dozvoljeno, osim ako ne namjerava produženje života zbog njegovog prelaska na islam“. 
Ovo ne proturječi želji za dobrom za nemuslimana, a vrhunac dobra je njihovo uputstvo na istinu, jer mrzimo njihovo nevjerovanje koje im šteti i čovječanstvu, i jer je protivno dobru za ljude i uključuje njihovu štetu, a Allah najbolje zna.