Ako je namjeravao ihram, a nije izgovorio talbija, ne postaje muhrim. Dakle, sama namjera nije dovoljna za ihram za hadž, niti ulazi u ihram samo na osnovu namjere, već je potrebno izgovoriti talbiju ili nešto što je njena zamjena od zikra, ili oponašati devu sa kretanjem; rekao je, sallallahu alejhi ve sellem, Aiši, radijallahu anha: ((Zato se okupaj, a zatim izgovori ihram za hadž))[u Sahihu Muslima 2: 881]. I njegovo naređenje, sallallahu alejhi ve sellem, je obavezno, a prihvaćeno je da postaje muhrim s namjerom, ali pri izgovaranju talbije, kao što postaje muhrim u namazu s namjerom, ali pri izgovaranju tekbira, a ne s tekbirom. Pogledaj: I'laa as-Sunan 10: 42, i Meslek al-Mutakassit str. 100.