Kažem, uz Božiju pomoć: loš imetak može nastati zbog postojanja korupcije, kamate ili mržnje u ugovoru, i nije obavezno davati zekat na loš imetak ako dostigne nisab. U "Al-Bazzaziji": 1: 41: «Ako loš imetak dostigne nisab, zekat nije obavezan; jer je sve obavezno da se daje u sadaku», a u "Al-Durru Al-Mukhtar": 2: 291: Ako je sve loše, zekat nije obavezan, kao što je u "Al-Nahru" o "Al-Hawashi Al-Sa'diyyah". To je zato što je obavezno dati sadaku od lošeg imetka, a korištenje njega je zabranjeno. Ako se u njemu namjeri zekat, to će biti izdavanje za Allahovo lice, i smatraće se sadakom, a sadaka i zekat se susreću u značenju, pa se računa kao sadaka. U "Al-Bazzaziji": 1: 41: «Ako se u lošem imetku, čija je sadaka obavezna, namjeri da se to računa kao zekat, to će se smatrati i za zekat i za sadaku», a u "Al-Radd Al-Muhtar": 1: 291 se prenosi iz "Al-Bazzazije": računa se za zekat, tako da je po prethodnom značenju loš imetak obavezan za iznošenje, pa ne smeta njegova namjera da bude sadaka ili zekat za sebe. Međutim, pominje se izreka da je zekat obavezan na njemu iako je loš imetak, pa kako se od njega može davati zekat, a Ibn Abidin je to odbacio u "Al-Radd Al-Muhtar": 2: 291: «Ali si saznao da zekat nije obavezan osim ako ga njegov vlasnik ne očisti ili se pomiri oko njega, pa se njegov loš karakter uklanja». U vezi sa iznošenjem zekata iz lošeg imetka od dobrog, spominju se dva predanja: U "Al-Radd Al-Muhtar": 2: 291: «Ako se zekat od halal imetka iznese iz haram imetka, u "Al-Wahbaniyyah" se spominje da je to ispravno kod nekih, a prenose se dva mišljenja u "Al-Quniyyah". Tako da je mišljenje o ispravnosti slabo, i to je izreka učitelja, i ne uzima se u obzir, posebno jer je preneseno iz "Al-Quniyyah", koja nije pouzdana, i možda je to izrečeno pod pretpostavkom da imetak nije određeni, za razliku od mišljenja o neispravnosti, koje se uzima u obzir jer je u skladu s prethodnim izvorima o nelegalnosti korištenja lošeg imetka, a Allah zna najbolje.