Kažem i uz Božiju pomoć: Neki od onih koji ne slijede put naših dobrih prethodnika u znanju i poučavanju, i daju fetve prema onome što im njihovi umovi sugeriraju, bez obzira na riječi naših ranijih učenjaka i uzimajući u obzir pravne škole koje se oslanjaju na fetve, kažu: da žena kojoj je muž umro može izlaziti bez razloga, izgovora i potrebe iz kuće, i da je ostanak u kući zatvor za nju tokom iddeta, i da joj je jedino obaveza da noći provodi u svojoj kući, dok tokom dana može ići gdje god želi. Ove riječi su u suprotnosti s Kur'anom u vezi s neizlaskom žene u iddetu iz njene kuće. Allah  kaže: {Ne izbacujte ih iz njihovih kuća i neka ne izlaze osim ako ne počine očiglednu sramotu. To su granice Allahove, a ko pređe granice Allahove, doista je učinio nepravdu prema sebi. Ne znaš, možda će Allah poslije toga učiniti nešto novo.}[Et-Talak: od ajeta 1]. I ono što su naši učenjaci izložili u našim priznatim pravnim školama, čak je i imam učenjak Ibn Hadžer el-Hejtami šafijski smatrao izlazak žene u iddetu iz njene kuće, posebno one kojoj je muž umro, jednim od velikih grijeha. Rekao je u "Zavađanju o velikim grijesima" 2: 101: "Devedeset i sedmi veliki grijeh nakon dvjesto: Izlazak žene u iddetu iz stana koji je obavezna da zadrži do isteka iddeta bez zakonskog izgovora: i ovo nije daleko od usporedbe s njenim izlaskom iz kuće muža bez njegovog dopuštenja, a ovo je još važnije za ženu u iddetu zbog smrti; jer u njenom ostajanju u stanu postoji potvrđeno pravo prema Allahu  u očuvanju porijekla i drugih stvari." Imam Siradžuddin Omer ibn Naim je rekao u "Nahr al-Faik" objašnjavajući "Kanz al-Daqaiq" 2: 486: "Ženi kojoj je muž umro dopušteno je da izlazi zbog nužde sticanja sredstava za život, a kada to može, onda nema nužde, za razliku od razvedene žene, jer su njeni troškovi na njemu." I na kraju, istaknuti istraživač Ibn Abidin je komentirao njegove riječi, rekavši u "Minhat al-Khaliq" 4: 166: "Izraz 'Mujtabi' to potvrđuje, a njegov tekst je da žena kojoj je muž umro izlazi danju i dijelom noći; jer nema troškova za nju pa joj je potrebna izlazak danju radi sticanja sredstava za život, a noć može doći, a razvedena žena nije u istom položaju; jer su troškovi na imanju muža." Također je rekao u "Hidayah". Također, to potvrđuje i riječ šerifa u "Kafis": žena kojoj je muž umro izlazi danju zbog svoje potrebe, i ne smije noćiti izvan svog doma dok je u iddetu, pa je njegova riječ zbog potrebe jasna razlika između njih, jer se ovdje misli na potrebu za troškovima; jer ona nema troškove za razliku od razvedene žene, a što se tiče drugih potreba, nema razlike između njih, kao kada je izbačena iz kuće ili se sruši." Pogledujte: "Red al-Muhtar" 3: 536. I rekao je istraživač Kamil ibn al-Himam u "Fath al-Qadir" 4: 343: "Ukratko, osnovna osnova za dopuštenje izlaska zbog obaveza za život je da se procijeni prema toj potrebi, pa kada se njena potreba završi, ne smije joj biti dopušteno da provodi vrijeme izvan svoje kuće." Ove su riječi naših učenjaka Hanafija jasne u vezi s nelegalnošću izlaska žene kojoj je muž umro tokom dana osim zbog potrebe za zarađivanjem i životom i drugih razloga zbog gubitka muža koji je bio njen izdržavalac. Slične stavove su iznijeli učenjaci drugih pravnih škola, tako da u "Mausu" 29: 351: "Učenjaci su se složili da žena kojoj je muž umro ne izlazi noću, a nije problem da izlazi danju radi svojih potreba." Također, u njemu 19: 13: "Većina učenjaka smatra da je obaveza žene u iddetu da ostane u stanu, pa ne smije izlaziti osim zbog potrebe ili izgovora, a ako izađe, griješi, a muž joj može zabraniti, kao i nasljedniku nakon njegove smrti, i teškoće u izlasku na određenim mjestima." Tako da je nelegalnost izlaska žene u iddetu zbog smrti osim zbog potrebe opšte saglasnost među učenjacima, osim što su se razdvojili u pitanjima ovih potreba, kao kada je obavila hadž ili itikaf, tako da u "Mausu" 29: 353: "Većina učenjaka Hanafija, Šafija i Hanabila smatra da nije dopušteno da žena u iddetu izlazi na hadž; jer hadž se ne propušta, a iddet se propušta. A Maliki smatraju: ako žena kojoj je muž umro obavi hadž ili umru, ostaje u onome što je, i ne vraća se u svoj dom da bi se zadržala u njemu... Što se tiče žene koja obavlja itikaf, obavezna je da se vrati u svoj dom da bi obavila iddet; jer je to nužna stvar, a to je ono što su Hanafije, Šafije i Hanabile smatrali, za razliku od Malika koji tvrde: da žena koja obavlja itikaf nastavlja sa svojim itikafom ako joj se dogodi iddet zbog smrti ili razvoda, i tako su rekli Rabi'a i Ibn Mundhir, ali ako se itikaf dogodi tokom iddeta, ne izlazi zbog toga, već ostaje u svojoj kući dok ne završi svoj iddet, ne izlazi zbog iznenadne situacije, već nastavlja s onim što je ranije." Tako se pokazuje da je postojanje kur'anskog teksta u ovom pitanju postalo mjesto saglasnosti među učenjacima u vezi s nelegalnošću izlaska žene iz njene kuće bez izgovora i potrebe, a razlike su se pojavile samo u onome što se smatra izgovorom, kao što je obavljanje hadža i itikafa, a ovo nije predmet naše rasprave. Allah je taj koji daje uspjeh.