Naš šejh Osmanija u Fiqh al-Bijou (2: 775) je rekao: «Ono što je praksa nekih trgovaca jeste da daju nagrade svojim kupcima koji su od njih kupili određenu količinu, čak i u različitim transakcijama. Ove nagrade se mogu davati proporcionalno količini svakome, ili se nagrade mogu davati žrebom. Ovo nije slučaj povećanja prodaje; jer se obično daju nakon više transakcija u različitim vremenima i mjestima, tako da nije moguće povezati ih s jednom prodajom. To je poklon koji prodavac obećava da bi podstakao ljude da kupe robu od njega, a dozvoljeno je uzeti ih pod uslovom da prodavac nije povećao cijenu robe zbog ovih nagrada, inače bi to postalo oblik kockanja; jer ono što je više od cijene slične robe se traži na osnovu nesigurnosti, i mogućnosti da kupac dobije nagradu. Takođe, ako je cijena cijena slične robe, uslov je da kupac zaista namjerava da kupi robu, a ne da je kupuje samo zbog mogućnosti dobijanja nagrade, inače bi to imalo sumnju u kockanje», a Allah zna najbolje.