Namera sama po sebi nije dovoljna, ne ulazi se u ihram samo s namjerom, već je potrebno izgovoriti tehlil ili nešto što ga zamjenjuje od sjećanja, ili oponašati devu s pokretom; rekao je, sallallahu alejhi ve sellem, Aiši, radijallahu anha: ((Zato se operi, a zatim izgovori tehlil za hadž))[u Sahihu Muslima 2: 881,] i njegov naredba, sallallahu alejhi ve sellem, je obavezna, čak i ako je imao namjeru, a nije izgovorio tehlil, ne postaje muhrim. Smatra se da postaje muhrim s namjerom, ali prilikom izgovaranja tehlila, kao što postaje muhrim u namazu s namjerom, ali prilikom izgovaranja tekbira, a ne s tekbirom. Pogledaj: I'laa as-Sunan 10: 42, i Al-Maslak Al-Mutqasit str. 100.