Nesvijest se ne smatra preprekom za prekid posta, to je vrsta bolesti koja oslabljuje snagu: tj. ometa je, ali ne uklanja razum, za razliku od ludila koje uklanja razum, tako da nesvijest ne predstavlja prepreku za prekid posta, a njen propis je kao kod sna, kao što je navedeno u pravilima o prekidima posta str. 149. Iz toga proizađe: 1. Prekid posta onoga ko je u nesvijesti je dozvoljen, i ne mora se učiniti osim ako lekar ne nađe drugog rešenja, pa je obavezno da mu se sipa voda ili lek ili nešto drugo, a onaj ko sipa vodu ili lek u usta ne čini greh, a postnik treba da nadoknadi, i nema kafi za njega, kao što je navedeno u pravilima o prekidima posta str. 150 prema fetvama Doma nauka Deoband 6: 486. 2. Osoba koja je bila u nesvijesti tokom celog meseca, ako se probudi posle isteka meseca, obavezna je da nadoknadi; jer je nesvijest bolest, i to je izgovor za odlaganje posta, a ne za njegovo ukidanje, jer nesvijest slabi snagu, ali ne uklanja razum, kao što je navedeno u opširnom delu 3: 87. 3. Osoba koja je bila u nesvijesti u mesecu Ramazanu od trenutka zalaska sunca, a probudila se tek sutradan, ne mora nadoknaditi prvi dan; jer kada je sunce zašlo, bila je svesna i imala je nameru da posti sutradan, a osnovni deo posta je suzdržavanje, a nesvijest to ne ometa, tako da je njen post za prvi dan ispunjen jer su prisutni osnovni deo i uslov, a obavezna je da nadoknadi drugi dan; jer namera za drugi dan nije postojala, kao što je navedeno u opširnom delu 3: 70.