Naš šejh Osman u Fiqhu prodaje (2: 95) je rekao: «Međunarodne prodaje koje se obavljaju putem bankarskog akreditiva ne mogu se generalno izvesti osim na osnovu dogovora; to je zato što bankarski akreditiv obično otvara kada postoji obavezujući ugovor o prodaji između strana, a taj ugovor se ne može smatrati završenom prodajom u općim slučajevima; jer se često potpisuje u trenutku kada prodavac ne posjeduje potrebnu količinu prodate robe. Poznato je da je prodaja onoga što čovjek ne posjeduje šerijatski nevažeća, čak i ako je prodata roba u vlasništvu prodavca, jer prodana količina nije određena, a takođe se u ugovoru zahtijeva odlaganje isporuke prodate robe, što dovodi do odlaganja obeštećenja, i prodaje onoga što nije u vlasništvu, a sve to je šerijatski zabranjeno, tako da ne postoji način da se ispravi ova operacija koja je neophodna u međunarodnoj trgovini osim da se ovaj ugovor smatra dogovorom za sklapanje ugovora o prodaji nakon ispunjenja dogovorenih uslova», a Allah najbolje zna.