Kažem, uz Božiju pomoć: za svaku konja koja je mješovita, muška i ženska, koja se pase, iznosi jedan dinar, ili četvrtina desetine njene vrijednosti, kada dostigne iznos nisaab, njen vlasnik ima izbor: ako želi, daće jedan dinar zlata za svaku konja - što odgovara 5 grama - ili može procijeniti i platiti četvrtinu desetine - tj. (2.5) % od njene vrijednosti; tako je rekao Sa'ib ibn Yezid r.a.: "Vidjeo sam oca kako procjenjuje konje, a zatim daje njihovu sadaku Omeru r.a.", prenosi ga Darqutni u čudnim stvarima Malika s ispravnim lancem prenosilaca, kao što je u I'la al-Sunan 9: 37. I od Džabira r.a. se prenosi da je rekao: "Za konje koji se pase, za svaku konja se daje jedan dinar", u Sunanu Darqutnija 2: 125, i u Sunanu Bejheki velikom 4: 119, i rekli su: "Furuk je jedini koji je to prenio od Džafara, a on je veoma slab, a oni ispod njega su slabi", a u Fath Bab al-'Inaya 1: 493 je odgovor na njihovu izjavu, a ovo je kod Ebu Hanife, r.a., i prema njegovom mišljenju su se tekstovi složili. A kod dvojice njegovih učenika, zekat na konje nije obavezan osim ako su za trgovinu, tada se daje zekat na robu; tako je rekao Ali r.a.: "Oprostit ću vam od konja i robova, pa dajte sadaku za srebro - od svake četrdeset dirhema jedan dirhem, a u devedeset i jedan nema ništa, a kada dostigne dvjesto, u njoj je pet dirhema", u Sunanu Ebu Davuda 1: 494, i Sunanu Ibn Madže 1: 571, i Sahihu Ibn Huzejme 4: 28, i Musnedu Ahmeda 1: 113. I od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je rekao: "Oprostit ću vam od sadake za čelo, pokrivač i nahr" u Sunanu Bejheki velikom 4: 118, a čelo se odnosi na konje, a njihova izjava je ispravna, tako je u al-Khaniyji 1: 249, i al-Bazzaziji 4: 83: i fatva je na osnovu njihove izjave. U al-Mawahib C50/b: to je najispravnije što se može fatviti, a Allah zna najbolje.