Kažem, uz Božiju pomoć: Mjesto zavjeta je davanje u ime Allaha, a korisnici su siromašni, ništa drugo. Nije dozvoljeno onome ko zavjetuje da jede od svog zavjeta, bilo da je bogat ili siromašan, niti da hrani one kojima nije dozvoljeno davati zekat i sadekatu, kao što su njegovi potomci, roditelji i supruga. Ako jede od toga ili hrani takve, dužan je nadoknaditi ono što je pojeo siromasima. Naš učitelj, ugledni doktor Abdul Malik Al-Sa'di, rekao je u Fiqhu zakletvi i zavjeta str. 27: "Ako zakolje ovcu, možda će dati bogatom ili će sam jesti od nje, a to nije dozvoljeno. Ako jede od onoga što je zavjetovao, ili od onoga za koga je dužan da se brine, ili hrani onoga ko nije korisnik, dužan je nadoknaditi u skladu s tim." U Al-Bahr Al-Ra'iq 2: 319: "Korisnici zavjeta su siromašni... Nije dozvoljeno da se to daje bogatom koji nije u potrebi, niti plemiću na položaju; jer nije dozvoljeno uzimati osim ako nije u potrebi ili siromašan, niti onome ko je rođak zbog svog roda, osim ako nije siromašan, niti onome ko je učen zbog svog znanja, osim ako nije siromašan. Nije potvrđeno u šerijatu da je dozvoljeno davati bogatima zbog saglasnosti o zabrani zavjeta za stvorenja, i ne obavezuje se niti se dužnost stvara njime; jer je to zabranjeno, zapravo je to haram." Poglej: Indijske fetve 1: 216. Ova presuda se također odnosi na zavjetovanu žrtvu, za razliku od drugih žrtava, rekao je imam Al-Zailai u Tabiynu Al-Haqaiq 6: 8: "Ovo se odnosi na obaveznu i sunnet žrtvu, bilo da nije obavezna zavjetom, a ako je obavezna zavjetom, ne smije ništa jesti od nje niti hraniti bogatog, bilo da je onaj ko zavjetuje bogat ili siromašan; jer je njen cilj davanje, i to nije za onoga ko daje, a ako jede, dužan je nadoknaditi vrijednost onoga što je pojeo", slično tome u Redu Al-Muhtar 6: 327, Al-Inaya 9: 518, Al-Bahr 8: 199, Al-Majma' Al-Anhar 2: 520, i Al-Dar Al-Mukhtar 6: 320. U Lubab Al-Manasik str. 431: "Ako se zavjetuje da će dati žrtvu svom potomku, ili rodu, ili svom robu, ili supruzi, ili se zavjetuje da će dati svom mužu, to nije dozvoljeno." Šejh Atija Sakr je upitan, kao u Fetvama Al-Azhar 10: 241: "Zavjetovao sam Allahu da ću zaklati ovcu ako me izliječi, da li mi je dozvoljeno da jedem od nje? Odgovorio je: Ako čovjek zavjetuje nešto što izlazi iz njegovog vlasništva, mora to usmjeriti prema onome što je zavjetovao, kao što Allah kaže: {I neka ispune svoje zavjete} [Hac: 29]. Dakle, ko zavjetuje da će dati ovcu ili dijeliti hranu, mora da usmjeri ili podijeli siromasima i ne smije onaj ko zavjetuje uzeti išta od zavjeta, ni za jelo ni za nešto drugo, kao što je koža ovce za postelju, ili molitva za nju, ili vuna za korištenje, nego treba sve što je u njoj dati Allahu, Uzvišenom... I rekao je: Iz ovog izlaganja se uzima da hrana koja je zavjetovana nije dozvoljena onome ko zavjetuje da jede iz nje, prema saglasnosti učenjaka, bilo da je zavjet u obliku žrtve tokom hadža i umre, ili nešto drugo, a Ahmed  je to dozvolio samo za žrtvu, smatrajući to preporučenim, kao što je navedeno u Al-Mughni 3: 1584. Allah najbolje zna.