Kažem, uz Božiju pomoć: žena itikaf čini u džamiji svog doma; jer je to mjesto za njenu molitvu, pa se ostvaruje njeno čekanje u njemu. Ako nema u kući mjesto određeno za molitvu, ne smije itikafiti u svom domu, i ne smije izlaziti iz kuće u kojoj je itikafila kao obavezu. Ako itikafi u džamiji zajednice, to je dozvoljeno uz nepoželjnost. Džamija njenog naselja je bolja za nju od velike džamije; jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan o najboljoj molitvi žene, rekao: «U najtamnijem mjestu njenog doma» u Sahihu Ibn Huzejme 3: 96. A od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: «Spomenuto je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, itikafio posljednjih deset dana mjeseca Ramazana, pa sam ga zamolila za dozvolu i on mi je dozvolio. Zatim je Hafsa zamolila Aišu da je zamoli, pa je to učinila. Kada je Zajnab bint Džahš vidjela, naredila je da se njena kuća sagradi, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi klanjao, vraćao se svojoj kući i vidio te zgrade, pa je rekao: Šta je ovo? Rekli su: Zgrada Aiše, Hafse i Zajnab. On je rekao: Dobri žele ovo, ja nisam itikafio, pa se vratio, a kada je postio, itikafio je deset dana u Ševalu» u Sunenu En-Nesai velikom 2: 259, i Sahihu Ibn Huzejme 3: 345. Ako im je nepoželjno itikafiti u džamiji, iako su izlazile na zajedničku molitvu u to vrijeme, onda je bolje da budu spriječene u našem vremenu. Pogledaj: El-Vekaj 245, Et-Tejbin 1: 351, El-Mebsūt 3: 119, i Bada'i as-Sanā'i 2: 113, a Allah najbolje zna.